A šta poslije fakulteta: Kriza četvrtine života
- Jelena Bačić
- Mar 27
- 4 min read
"Dvadeset i neka ti je godina,
Isto toliko mi je tamnica,
Jedna od druge je, dušo, tamnija
Jer iz svake od njih zima izbija." (Halid Bešlić, Dvadesete)
"Poludim li u dvadeset pet - ti živi s tim, to biće tvoj greh." (Nataša Bekvalac, Poludim li u dvadeset pet)
Odabrala sam da ovaj blog započnem stihovima ovih pjesama, koje su svakodnevno na mojoj plejlisti, a savršeno dočaravaju temu o kojoj će danas biti riječi - kriza četvrtine života. Ova tema mi je bliska, jer i sama uskoro punim 25 i nalazim se na prekretnici života, te sam htjela detaljnije da proučim pojam krize četvrtine života i vidim šta ona donosi, koji je optimalan način nošenja sa njom. Pa da počnemo!
Dvadesete gazim - dobro mi je sasvim?
Krizom četvrtine života (eng. quarter-life crisis) podrazumijevamo period ranih dvadesetih godina, pa sve do 33. godine, a njome se opisuje period nestabilnosti i anksioznosti, koje nastaju kao rezultat značajnih životnih promjena. Vrlo je često viđena kod ljudi koji završavaju fakultet i treba da se upuste u stvarni svijet, da traže posao i osamostale se, a onda se susretnu sa izazovima poput nemogućnosti pronalaženja posla, dugotrajne finansijske zavisnosti od roditelja, te shvate da nisu ostvarili ciljeve koje su sebi ranije postavili, kao što je ostvarenje stabilnog partnerskog odnosa i formiranje porodice.
Ova kriza je vrlo ustaljena širom svijeta. Podaci sugerišu da, samo u Ujedinjenom Kraljevstvu, 70% mladih u tridesetim godinama izjavljuje da je doživjelo krizu četvrtine života u dvadesetim. Kriza se javlja i kod muškaraca, i kod žena, s tim da postoje inidikacije da je kod žena kriza nešto jača. Ovo može biti kako posljedica različitih društvenih očekivanja koje se stavljaju pred muškarce i žene (pritisak tzv. biološkog sata), tako i povećane introspekcije kod žena, većeg razmišljanja o budućnosti.
Dodatna razlika među muškarcima i ženama otkrivena je u oblasti u kojoj doživljavaju krizu. Istraživanja pokazuju da žene doživljavaju veću krizu četvrtine života kad je riječ o promjenama vezanih za međuljudske odnose (da li ostati u nasilnoj vezi, da li formirati brak i roditi djecu), dok muškarci doživljavaju veću krizu kad je riječ o karijernim izborima (da li ostati raditi na poslu kojim nije zadovoljan, ili biti nezaposlen).
U vidu treba imati da se u dvadesetim godinama veliki pritisak stavlja na mlade ljude. Očekuje se da se osamostale i formiraju vlastite živote, a to često nije moguće u situacijama ekonomske nestabilnosti, koja je prisutna širom svijeta. Vremena su drugačija: za razliku od naših roditelja, mi nismo u mogućnosti da u dvadesetim godinama kupimo vlastitu nekretninu, imamo stabilna primanja, te dugotrajnu emocionalnu vezu. Osim toga, u današnje vrijeme, mi imamo pravo da se zapitamo da li uopšte želimo da budemo roditelji, što naši bliski ljudi često ne razumiju, a to dodatno pojačava sumnju u sebe i krizu koju osoba doživljava. Primjera radi, podaci pokazuju da u moderno doba mladi čekaju deceniju ili više nakon 18. rođendana da bi se po prvi put ostvarili u ulozi roditelja, što ranije nije bio slučaj.
Mehanizmi nošenja sa krizom
Osoba koja prolazi kroz krizu četvrtine života po svim odlikama je odrasla osoba, ali se ne mora tako osjećati. Može se javiti kriza identiteta, tako da se mlada osoba zapita da li je izabrala pravi fakultet/zanimanje, te kao mehanizam nošenja sa stresom može prolongirati period studiranja (tzv. vječni studenti). Na ovaj način ostajemo zarobljeni u limbu, te odlažemo početak donošenja važnih životnih odluka. Neki autori sugerišu da se period adolescencije produžio, tako da danas za ljude u dvadesetim godinama možemo reći da su u procesu istraživanja, otkrivanja sebe i svog identiteta, kao i mladi uzrasta 14-18 godina.
Jedno zanimljivo istraživanje bavilo se ispitivanjem toga kako se kriza četvrtine života manifestuje kod mladih u njihovim tvitovima. Rezultati pokazuju da se u tvitovima osoba koje doživljavaju ovu krizu, češće javljaju riječi poput sutra, vrijeme, posao, što sugeriše razmišljanje o budućnosti i životnoj fazi u kojoj se osoba nalazi. Takođe su bile prisutne riječi priprema i očekivanje, što odgovara opisu samog konstrukta krize četvrtine života i odnosi se na iščekivanje značajnih promjena. Uz to, frekventne su bile riječi putovanja, vježba, alkohol, sport, što sve predstavlja način nošenja sa stresom za mlade ljude koji se suočavaju sa krizom četvrtine života.
Da ne bismo bili kao Ros sa gornjeg videa (koji uporno govori I'm fine, a jasno je da nije), važno je prepoznati kad nam je teško. Neki autori sugerišu da pomaže trening asertivnosti, koji nas osposobljava za adekvatno uspostavljanje granica sa dežurnim dušebrižnicima, pogotovo kad nam pokušavaju "pomoći" da shvatimo kako treba da živimo svoj život.
Uvijek je dobra opcija revidiranje ciljeva koje smo postavili, orijentisanost na kratkoročne ciljeve, umjesto dugoročnih. Najvažnije od svega: ne budimo previše strogi prema samima sebi. Današnji mediji nam promovišu da je ostvarenje ciljeva lako i na dohvat ruke, da je potrebno samo malo da bismo bili bogati, karijerno ispunjeni, imali sjajan fizički izgled, a nije tako.
Naš život nije linearan, biće uspona i padova. I sama često doživljavam pritisak od strane svoje okoline, pogotovo kad je riječ o formiranju braka i porodice, ali se trudim da ne dozvolim da takve riječi djeluju na mene, već živim život vlastitim tempom. Na kraju krajeva, nije cilj samo u tome da ostvarimo očekivanja ljudi iz svoje okoline, već da živimo život koji je za nas same ispunjavajući i vrijedan življenja.
Završavam ovaj blog planinarskim pozdravom, koji sjajno zaključuje ovu temu: Vedro!
Reference
Comments