"Ja sam ptica selica, često mijenjam jata": Nošenje sa bitnim životnim promjenama
- Jelena Bačić
- May 21
- 4 min read

Naš život je pun promjena. Mi ljudi nismo statična tvorevina, niti ostajemo isti cijelog života. Odrastamo, mijenjamo školu, okruženje, poslove, ali i ljude koji nas okružuju. Neke ljude prerastemo, s nekima ostanemo povezani cijelog života. Posebno značajan životni događaj jeste promjena posla. Ovo je jedna od promjena koja se meni desila u proteklom vremenskom periodu, a predstavlja samo jednu od mnogih stvari koje su se modifikovale u mom životu u manje od godinu dana, te zato želim da danas obradim temu promjene posla i načina na koji se ljudi nose sa njom.
Promjena posla nekad i sad
Vjerujem da je većini nas poznat slučaj naših roditelja ili drugih bliskih srodnika koji su na istim poslovima ostajali 20 ili više godina (kad kažem nas, mislim na pripadnike generacije Z). Tržište rada je bilo drugačije, možda su i opisi poslova bili drugačiji, a vrlo vjerovatno su i očekivanja od mlade osobe bila različita od današnjih. U vrijeme naših roditelja, očekivalo se da mlada osoba poslije škole nađe stabilan posao, koji će raditi ostatak života, a zatim redom dolazi ono što se (uglavnom) i danas očekuje od mlade osobe (brak, porodica, djeca i dr.). Nerijetko se znalo desiti da osoba ostane na istom radnom mjestu sve do penzionisanja.
Danas je situacija nešto drugačija, budući da je promjena posla nešto što se relativno često dešava u životu ljudi, pogotovo u mlađem odraslom dobu, dok se osoba još uvijek pronalazi. Primjera radi, neka istraživanja sugerišu da visok procenat Amerikanaca promijeni i do 10 poslova u toku svog života.
Na posao se ne gleda samo kao na izvor prihoda, već i kao na mjesto gdje možemo da rastemo, razvijamo se, učimo nove stvari, ali i dobijemo podršku ili vjetar u leđa. Na trećoj godini studija psihologije smo imali predmet Osnove psihologije rada, gdje nam je profesorica pričala o tome kako moderne kompanije imaju posebno opremljene prostore za odmor radnika, sa rekvizitima kao što su stolovi za stoni tenis, sprave za vježbanje, ili jastučići. (Sjećam se da je jedan kolega tad prokomentarisao kako je to kapitalistička taktika, jer ljudi neće željeti da idu kući sa takvog posla. Ostavljam vam slobodu, dragi čitaoci, da sami razmislite o ovoj opasci).
Razlozi promjene posla
Ljudi u današnje vrijeme mijenjaju posao iz raznih razloga. U pitanju može biti nezadovoljstvo kolektivom, uslovima rada, želja za većim napretkom, bolja finansijska ponuda, ili, u težim slučajevima, mobing. Rekli smo da je promjena posla nešto što je uobičajeno u mlađem odraslom dobu, ali bi na ovom mjestu bilo zgodno uvesti pojam tzv. hobo sindroma (eng. hobo syndrome). Ljudi sa ovim sindromom mijenjaju posao bez postojanja nekog objektivnog razloga, prosto ne podnose rutinu, žude da im život sve vrijeme bude pun promjena. Radi se prije o dispozicionoj karakteristici, nego o poremećaju per se.
Koji god razlog da se krije u pozadini promjene posla, činjenica je da je ovo značajan događaj, koji ostavlja efekte na život, ali i mentalno stanje pojedinca, pa hajde da detaljnije istražimo njegove efekte.
Efekti promjene posla
Promjena posla na prvu loptu može da djeluje pozitivno na pojedinca. U prvim mjesecima proživljavamo tzv. efekat medenog mjeseca (eng. honeymoon effect), jer novi posao upoređujemo sa prethodnim i iznalazimo mu pozitivne strane, koje prethodni posao nije imao. Početni nivo zadovoljstva novim poslom je kod većine ljudi visok. Neke kompanije i same nastoje da privuku i zadrže radnika tako što vrijednosti kompanije prezentuju u pretjerano pozitivnom svjetlu i šire narativ "kolektiva kao porodice". Ovakav pristup može poslužiti tome da se dodatno "nabildaju" očekivanja pojedinca koji tek ulazi u radni kolektiv.
Pošto je zadovoljstvo promjenom posla u prvom periodu rada visoko, oprečne informacije koje se tad dobijaju (koje nisu u skladu sa onim kako je pojedincu firma prezentovana) često ne dopiru do mozga. Ističe se i značaj efekta racionalizacije. Naime, osoba može razmišljati na sljedeći način: Ako sam već ostavio prethodni posao zbog ovog, onda mora da je ovaj posao vrijedan toga. Bolji je, zar ne? Drugim riječima, osoba pokušava da opravda odabir novog posla, što je dodatno zadržava u tzv, stanju opčinjenosti.
Međutim, kako vrijeme protiče, osoba skida ružičaste naočare i počinje da evaluira radno mjesto na nešto realističniji način. Do nje stižu informacije o (ne)sigurnosti posla, o tome da joj primanja zavise od timskih performansi, a nije se još uvijek uklopila u tim, o tome da su joj data određena zaduženja prije nego što je dobila adekvatan trening da ta zaduženja i preuzme, i sl. Poseban stresor predstavlja ako je osoba došla da radi na rukovodećoj poziciji, a tek treba da upozna tim sa kojim radi, Sve ove stvari dovode do rasta frustracije kod novozaposlenog. Na kraju krajeva, ono početno zadovoljstvo poslom ne može trajati vječno, jer, kao što neki autori sugerišu, svako od nas ima određen individualni prag zadovoljstva, granicu do koje zadovoljstvo poslom raste, a nakon toga opada.
Dosad smo uglavnom pričali o promjeni posla koja je svjesna i dobrovoljna, ali postoji i druga vrsta promjene posla, koja nije dobrovoljna i dešava se kad osoba dobije otkaz na prethodnom poslu, pa je primorana da nađe novi. Ovakav tip promjene posla predstavlja poseban tip stresora i donosi brojne poteškoće u psihološkom funkcionisanju, poput depresivnosti i anksioznosti. Osoba može doživjeti i somatske tegobe, kao što je povišen krvni pritisak. Neka istraživanja sugerišu da se ovakve somatske tegobe javljaju i kod osoba koje nisu još dobile otkaz, ali im se bliži kraj ugovora.
Nema nekog naročitog recepta za nošenje sa životnim promjenama, pa i sa promjenom posla. Neizbježno je da će se ove promjene dešavati, pogotovo u današnje vrijeme. Ono što možemo sa svoje strane da uradimo jeste da se potrudimo da svoj posao obavljamo korektno, budemo otvoreni za nova iskustva i znanja, te da damo svoj maksimum. I sama još uvijek pronalazim ispravan način. 🌹
P. S. Tema stresa na poslu sjajno je obrađena u podkastu Dva i po psihijatra, koga više zanima da čuje o ovoj temi:
Reference
Opmerkingen