Znate onaj osjećaj kad ste potpuno fokusirani na ono što radite i kad vam to donosi nevjerovatno zadovoljstvo? Možda ste se izgubili u knjizi koju čitate, zamišljajući i vizualizujući svijet koji vam pisac pokušava dočarati (meni se često dešava)? Možda se aktivno bavite sportom, pa zaboravite na sve i samo obraćate pažnju na ritam svog disanja i pokrete nogama (meni se ovo nikad ne dešava)? Koja god da je od ovih aktivnosti u pitanju, moguće je da je u pitanju flow doživljaj.
Kakav flow i lebdenje, kakvi bakrači?
Vjerovatno su neki od vas, čitajući uvod ovog teksta, pomislili: Na kakvim je ova drogama?, ali činjenica je da ovo stanje ima svoje ime, i da se u psihologiji opisuje sintagmom flow doživljaj. Prvi put ju je opisao psiholog Čiksentmihalji (da, dobro ste pročitali), a podrazumijeva stanje potpune udubljenosti, potpune koncentracije u aktivnost koja je pred nama, U trenutku kad doživljavamo flow, mi smo maksimalno produktivni, performanse su nam optimalne i imamo dovoljno resursa i volje da se posvetimo datoj aktivnosti,
Flow doživljaj usko je povezan sa intrinzičkom motivacijom. Preciznije rečeno, aktivnosti koje nam donose flow doživljaj su i one koje nas istinski usrećuju i ispunjavaju, motivisani smo da ih obavljamo iz neke unutrašnje potrebe, a ne zato što imamo neku nagradu i korist. One nam takođe donose osjećaj svrhe i kreativnosti. Raznolike aktivnosti nam mogu donijeti flow doživljaj: sviranje muzičkog instrumenta, pletenje, pisanje, čitanje i analiza književnog djela, bavljenje sportom, i dr.
Kad i kako se flow javlja?
Da bismo doživjeli određen nivo flowa, neophodno je da smo involvirani u nešto što zahtijeva komplementaran nivo vještine i izazova. Ukoliko radimo nešto što nam je suviše lako, doći će do dosade. Ako, pak, radimo nešto što je suviše izazovno, doći će do apatije, bezvoljnosti i brzog napuštanja aktivnosti. Ilustrujmo ovo jednim primjerom.
Zamislimo da želite naučiti svirati gitaru. Visoko ste motivisani, našli ste adekvatnog učitelja i krećete na časove. Ukoliko ste veoma muzikalni, ali vidite da sviranje nije izazovno, ili da se učitelj ne trudi, do flowa neće doći - vjerovatno ćete odustati. Ako se, pak, jako trudite, ali vidite da ste jednostavno nemuzikalni, do flowa takođe neće doći - bićete frustrirani, jer je izazov prevelik, a vaša vještina sviranja skromna. Međutim, ako se trudite, vidite da vam dobro ide, savladali ste neke jednostavne kompozicije, ali složenije su van vašeg trenutnog dometa- do flowa može doći. Niste se smorili, jedan ste dio savladali, ali ostaje vam još da učite. Drugim riječima: imate vještinu, imate izazov koji treba da dosegnete, te je vjerovatno da će se i flow javiti.
U vođenju prema flow doživljaju, bitna je povratna informacija osobe koja nas podučava. Naprimjer, profesionalni sportisti su imali bolje performanse i viši flow doživljaj ako ih je trener ohrabrivao i podsticao da rade, a više o tome možete pročitati ovdje. Ovakav nalaz ne iznenađuje, iz sljedećih razloga:
Kad dobijemo pozitivnu povratnu informaciju, to se odrazi na naše samopouzdanje, stičemo veće povjerenje u vlastite sposobnosti, te prije dostižemo cilj;
Zadovoljene su naše osnovne psihološke potrebe, kao što je potreba za postignućem i podrškom.
Karakteristike flow doživljaja su i te da, tokom aktivnosti koje ga izazivaju, mi gubimo svijest o sebi, svom okruženju i protoku vremena. Motivisani smo i srećni. Baš iz ovog razloga, mislilo se da se flow može doživjeti isključivo u aktivnostima koje se rade u slobodno vrijeme, nikako na poslu. Međutim, ovo ne mora biti tačno. Istraživanja sugerišu da se flow javlja i na poslu, pogotovo ako je stimulativan i izazovan (kao što su, npr. menadžerski poslovi). Stvar je u tome da mi radimo radi egzistencije, obezbjeđivanja sredstava za život, pa nam to nekad maskira činjenicu da nas posao "tjera da rastemo" i zadovoljava našu potrebu za samoostvarenjem. Iz tog razloga, važno je i da posao koji radimo bude inspirativan za nas.
A koje aktivnosti vama donose flow doživljaj?
Reference:
Comments