U posljednje vrijeme mnogo sam razmišljala o neuspjehu i tome kako se ljudi nose sa njim. Moguće je da mi je ova tema na pameti zato što se bliži kraj mog angažmana na sadašnjem poslu. Proteklih 7 mjeseci zaista sam živjela život "na max": radila, imala svoj novac, putovala, otkrila ljubav prema planinarenju, započela život u novom, dotad nepoznatom gradu i sjajno se uklopila u novu sredinu.
Bio je ovo period slobode, nezavisnosti, uživanja, otkrivanja sebe, ali i izazova, i teško je da se čovjek ne osjeti tužnim zato što se jedan takav period završava. Vodeći se rečenim, posvećujem ovaj blog svima koji osjećaju da su zapeli u teškom periodu svog života i bore se sa neuspjehom.
Neuspjeh kao sastavni dio života
Neuspjeh podrazumijeva da nismo mogli dostići neki cilj, realizovati neku aktivnost koja je imala značaja za nas. Može se gledati kako na nivou pojedinca, tako i na nivou organizacije, kompanije (npr. ako firma ide u stečaj, mora da otpusti radnike zbog nedostatka finansijskih sredstava i sl.). Dešava se svim ljudima i profesijama: od zdravstvenih radnika, preko preduzetnika, profesora, pa sve do nezaposlenih ljudi. Iako nam svima neuspjeh teško pada, istraživanja sugerišu da je neuspjeh naročito stresan za zdravstvene radnike, jer to obično znači da je pacijent preminuo, teško povrijeđen ili ima neizlječivu bolest.
Kad u nečemu ne uspijemo, doživimo osjećanja tuge, straha, anksioznosti, ali i srama. Ovakva osjećanja sasvim su prirodna, budući da neuspjeh u nečemu što smo započeli najčešće znači da ćemo biti negativno evaluirani od strane drugih ljudi. Ukoliko živimo u kompetitivnoj, individualističkoj kulturi, koja našu vrijednost gleda kroz prizmu toga koliko smo postigli, neprijatne emocije mnogo će se češće javiti od onih prijatnih (kao što je saosjećanje prema sebi).
Strategije nošenja sa stresom
Proces nošenja sa neuspjehom podrazumijeva prolazak kroz nekoliko faza:
Nekad nije lako doći ni do prve faze. Vrlo često, ne želimo da priznamo sebi da smo doživjeli neuspjeh, iz raznih razloga; strah od osude drugih, visok ego, greška uloženih sredstava i sl. Moramo najprije prepoznati kad je neka aktivnost beskorisna, kako bismo iz nje mogli naučiti i izaći jači. Istraživanja sugerišu da je ljudima lakše da uče iz uspjeha, nego iz neuspjeha, jer uspjeh podrazumijeva da samo nastavljamo raditi ono što smo i dosad radili (Furaj mali tom dolinom). Neuspjeh obično znači da nešto u svom ponašanju treba da mijenjamo, a ko od nas voli da čuje kako nešto ne radi dobro?
U nošenju sa stresom zbog neuspjeha važnu ulogu ima socijalni krug podrške. Bitno je da se se okružimo našim ljudima, koji nas dobro poznaju i spremni su da budu tu za nas kad stvari postanu čupave i teške. Daj(mo) sebi vremena da odtugujemo, jer ćemo tek nakon prerade emocija moći da kognitivno sagledamo sve aspekte neuspjeha i promijenimo svoj pristup. Kad odtugujemo, moći ćemo hladne glave da razmislimo o svemu i vidimo šta možemo uraditi da se neuspjeh ne ponovi. Bitno je i da adekvatno atribuiramo uzrok neuspjeha: da li smo krivi mi, ili neko drugi?
U procesu nošenja sa stresom neuspjeha, istraživači su definisali zanimljiv koncept tugovanja unaprijed (eng. anticipatory grief). Ova pojava prvenstveno je proučavana kod preduzetnika, i to onih koji su bili suočeni sa neminovnim krahom firme. Oni su najprije odtugovali gubitak, dali sebi vremena da se pomire sa činjenicom da firma propada, a onda su se bacili u akciju "pripreme" za teška vremena: spremanje otpremnina radnicima, gašenje ugovora sa dobavljačima i saradnicima i sl. I dalje im je bilo teško kad je krah došao, ali davanje sebi vremena da odtuguju i priprema za ono što dolazi je pomogla da kasnije iskuse niži nivo stresa, kao i da lakše pređu na novu aktivnost, novi biznis.
Obično ljudi misle da se samo iz velikih uspjeha i velikih neuspjeha nešto nauči, ali ovo ne mora biti slučaj. Manji problemi u poslovanjima pomažu kompanijama da utvrde u kojim segmentima njihovo poslovanje "šteka", te da u, skladu sa tim, poboljšaju svoje poslovanje i otklone barijere. Ovo ne mora biti slučaj samo kod kompanija, već i kod bilo koga od nas. Neuspjesi su sastavni dio života, a bitno je da budemo svjesni da koliko god da je težak period kroz koji prolazimo, statistički je nemoguće da traje zauvijek, vječno i u svim trenucima (ostatka) našeg života.
Napomena za kraj
Današnji blog ide isključivo iz moje unutrašnje potrebe da podijelim svoja razmišljanja i prezentujem šta moderna psihološka literatura kaže na ovu temu. Cilj mi nije da umanjim bilo čiju patnju/težak period kroz koji prolazi. Ako zaista osjetite da ne vidite izlaz iz situacije u kojoj ste, obratite se profesionalcu iz oblasti mentalnog zdravlja, ili, za prvu liniju pomoći, Plavom telefonu.
Reference
Comments