Nošenje tijesne obuće i ostala čuda

Da li ste nekad nosili obuću koja vam je tijesna, samo zato što ste je skupo platili? Ili, došli ste u restoran i naručili hranu koja vam se ipak nije svidjela, ali pojedete sve do posljednje mrvice, zato što ste je platili i dugo ste čekali da vam je konobar donese? Ako je odgovor na oba pitanja "da", vrlo je moguće da ste potpali pod uticaj greške uloženih sredstava.

Greška uloženih sredstava (eng. sunk cost fallacy/sunk cost effect/escalation of commitment) je tendencija ka ulaganju vlastitih resursa u aktivnosti u koje su ranije uloženi novac, trud ili vrijeme, iako je jasno da bi bilo najkorisnije okončati ulaganje i preći na drugu aktivnost. Ona je jedna vrsta kognitivne pristrasnosti, odnosno, iracionalnog načina razmišljanja. Hajde da se pobliže upoznamo sa njom.

Razlozi pojave greške uloženih sredstava

U primjeru sa početka teksta, mi nastavljamo nositi (skupe) tijesne cipele i jesti (skupu) neukusnu hranu, zato što smo u oba slučaja izdvojili mnogo novca. To i jeste suština greške uloženih sredstava: mi želimo da nam se isplati ono što smo uložili. Međutim, to se neće desiti u situacijama poput gorenavedenih (jedino što možemo postići jeste da nabijemo gadan žulj ili dobijemo mučninu u želucu). Naša ulaganja su u oba slučaja propala, ali naš mozak ne želi to da prihvati, zato što volimo o sebi da mislimo kao o racionalnim bićima, koja savjesno troše svoje resurse i novac. Ne volimo da se suočimo sa gubitkom, što se u psihologiji još naziva i averzija prema gubitku.

Istraživanja pojave greške uloženih sredstava pokazuju da su joj stariji ljudi manje podložni od mlađih, jer se ne osvrću na propala ulaganja i imaju više životnog iskustva, kao i to da ovu grešku manje čine ljudi koji imaju više novčanih sredstava - lakše odustaju od neisplativih ulaganja, jer znaju da imaju dovoljno sredstava koja mogu bolje usmjeriti u budućnosti. Dosad nema jasnog odgovora na pitanje o polnim razlikama u podložnosti grešci uloženih sredstava - i muškarci i žene je čine.

---

---

Stalno govorim o ulaganju resursa, ali ovdje ne mislim samo na novac. Mi možemo ulagati svoje vrijeme, trud, emocije i dr. Greška uloženih sredstava je evidentna u situacijama kad nećemo da otpustimo radnika koji je prestao da bude efikasan, zato što već dugo radi kod nas, ili nećemo da prekinemo emotivnu vezu koja je prestala da nas usrećuje, samo zato što ona već dugo traje i mnogo smo truda uložili u njen opstanak.

Korisno je uronuti u to koji neuralni mehanizmi stoje u pozadini greške uloženih sredstava. Vrlo je zanimljiv nalaz da se, prilikom razmatranja hipotetskih situacija sa potencijalnim propalim ulaganjima, kod ljudi aktivira oblast insule i amigdale, koje imaju ulogu u emocionalnom reagovanju. Drugim riječima, ne aktivira se prefrontalni korteks, koji je, između ostalog zadužen za planiranje i evaluaciju (više kognitivne funkcije), pa bi mogao da nas zaustavi i kaže "Alo, stani, to je ulaganje propalo!" Sve rečeno ide u prilog tome da naš mozak ne radi baš uvijek racionalno.

Položaj prefrontalnog korteksa, u odnosu na insulu i amigdalu.

Kako se zaštititi?

Greška uloženih sredstava može biti jedna nezgodna rabota. Pošto ne možemo imati beskonačne količine novca i na taj način "oguglati" na nju, potrebno je da iznađemo drugi način zaštite. Treba da budemo svjesni gdje nas vodi svaka aktivnost koju poduzimamo. Ako se uporno trudimo da održimo vezu koja nas ne usrećuje, koja je svrha toga? Šta mi zapravo dobijamo, a šta gubimo? U situacijama gdje smo suočeni sa propalim ulaganjima, bitno je da (koliko god je to moguće) objektivno sagledamo omjer dobitaka i gubitaka. Ako nema izgleda da će se situacija popraviti u budućnosti, onda treba razmisliti o prekidu ulaganja. Može pomoći i razgovor sa bliskim ljudima ili stručnim licem, jer nam ta druga osoba, drugi glas, može pomoći da sagledamo situaciju iz drugačije perspektive. Nekad zaista jeste najracionalnije odustati. Nije sramota priznati da smo pogriješili, mnogo je veći problem uporno ponavljati isto, a očekivati drugačiji ishod.

Reference

1. Arkes, H. R. & Blumer, C. (1985). The psychology of sunk cost. Organizational Behavior and Processes, 35(1), 124-140. https://doi.org/10.1016/0749-5978(85)900494

2. Bačić, J., & Dimitrijević, S. (2021). Odustati ili nastaviti sa ulaganjem: determinante greške uloženih sredstava kod studenata. Banjalučki novembarski susreti, 22, 357-378.

3. Bačić, J. (2024). Pregled istraživanja o povezanosti greške uloženih sredstava, osobina ličnosti i psihopatologije. Diskrepancija, 18(26), 64-81. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/313524 

4. Bazerman, M. H., Beekun, R. I., & Schoorman, F. D. (1982). Performance evaluation in a dynamic context: A laboratory study of the impact of a prior commitment to the ratee. Journal of Applied Psychology, 67(6), 873–876.

5. Brockner, J. (1992). The escalation of commitment to a failing course of action: Toward theoretical progress. Academy of Management Review, 17(1), 39–61. https://doi.org/10.5465/AMR.1992.4279568

6. Bruine de Bruin, W., Strough, J., & Parker, A. M. (2014). Getting older isn’t all that bad: Better decisions and coping when facing “sunk costs”. Psychology and Aging, 29(3), 642–647. https://doi.org/10.1037/a0036308

7. Carpenter, J., Matthews, P. H., & Brown, A. D. (2005). The determinants of sunk cost sensitivity in students. Middlebury College Economics Discussion Paper, 5(24), 1-9.

8. Fernandez, N. P. (2010). The Sunk Cost fallacy and individual differences in health decisions. [Doctoral dissertation]. The University of Texas at El Paso.

9. Fujino, J., Fujimoto, S., Kodaka, F., Camerer, C. F., Kawada, R., Tsurumi, K., Tei, S., Isobe, M., Miyata, J., Sugihara, G., Yamada, M., Fukuyama, H., Murai, T., & Takahashi, H. (2016). Neural mechanisms and personality correlates of the sunk cost effect. Scientific Reports, 6(1), 33171. https://doi.org/10.1038/srep33171

10. Garland, H., & Newport, S. (1991). Effects of absolute and relative sunk costs on the decision to persist with a course of action. Organizational Behavior and Human Decision Processes, 48(1), 55–69. https://doi.org/10.1016/0749-978(91)90005-E

11. Gunia, B. C., Sivanathan, N., & Galinsky, A. D. (2009). Vicarious entrapment: Your sunk costs, my escalation of commitment. Journal of Experimental Social Psychology, 45(6), 1238-1244.

12. Keeling, J., Smith, D., & Fisher, C. (2016). A qualitative study exploring midlife women’s stages of change from domestic violence towards freedom. BMC Women’s Health, 16(1), 1-8. https://doi.org/10.1186/s12905-016-0291-9

13. Nunez-Costa, R., Serra, M., Sousa, T., & Leite, Â. (2020). Being psychologically abused is not enough into ending a relationship: Sunk cost effect in intimate abusive relationships. Revista Interamericana de Psicología/Interamerican Journal of Psychology, 53(3), 445– 459. https://doi.org/10.30849/rip/ijp.v53i3.1157

14. Roth, S., Robbert, T., & Straus, L. (2015). On the sunk-cost effect in economic decision-making: A meta-analytic review. Business Research, 8(1), 99–138. https://doi.org/10.1007/s40685-014- 0014-8

15. Skognes, M. T., & Noste, H. S. K. (2020). The Sunk Cost Fallacy and Risk-Taking Behaviour. Evidence from a computer game experiment. [Master’s Thesis]. UiT Norges Arktiske Universitet.

---