Anatomija je jedna od najstarijih grana medicine i često je uzimamo zdravo za gotovo, jer su anatomske strukture odavno definisane, te ako se poslužimo anatomskim knjigama koje su stare 50 godina, u većini slučajeva ćemo naći savršene opise anatomskih struktura, sa nomenklaturom koja se ne razlikuje od savremene. Ali, da li je to slučaj sa svim strukturama u našem tijelu?
M. masseter - mišić kojim žvačemo hranu
Maseterični mišić možeš osjetiti tako što staviš ruku na ugao donje vilice i jako stisneš zube. Osjetićeš kako se mišić kontrahuje, a takođe možeš primjetiti koliko je zapravo ovaj mali mišić snažan. Pored svoje funkcionalne uloge, ovaj mišić ima značajan uticaj i na estetiku lica, što ga čini važnim ne samo za anatome, već i za stručnjake u oblasti estetske medicine.
Tradicionalno, anatomski udžbenici opisuju maseter kao mišić pravougaonog oblika, koji se sastoji od dva sloja: površinskog i dubokog.
Površinski dio počinje na zigomatičnoj kosti i donjoj strani zigomatičnog luka, a njegova vlakna se protežu unazad i naniže do ugla donje vilice.
Duboki dio nastaje duž cijelog zigomatičnog luka, a njegova vlakna se usmjeravaju naniže i naliježu na bočnu površinu donje vilice, iznad pripoja površinskog sloja.
U istorijskim anatomskim udžbenicima ovaj mišić se negdje prikazuje sa dva dijela, u nekim sa tri. Neki anatomi su u svojim istraživanjima koristili životinjske modele, dok su u nekim udžbenicima nejasno definisane strukturne granice ovog mišića. Savremena anatomska terminologija, odnosno udžbenici koji se koriste na fakultetima zvanično kažu da se masseter sastoji iz dva dijela: površnog i dubokog.
Istorijska nedosljednost u opisu ovog mišića, te mogući propusti u savremenoj anatomskoj nomenklaturi inspirisali su naučnike da anatomskom disekcijom, uz pomoć savremenih vizuelnih metoda (CT, MRI), konkretno izdvoje dijelove ovog važnog mišića.
I zaista su uspjeli pronaći nešto što nije u skladu sa savremenom anatomskom nomenklaturom. Pored površinskog i dubokog sloja, ovaj mišić ima i poseban snop dijagonalnih vlakana, za koji su predložili da se zove koronoidni dio (pars coronoidea, slika 1.). Konkretizacija strukture masetera može imati značajnog uticaja u oblasti oralne hirurgije, poremećaja temporomandibularnog zgloba, ali i estetske medicine.
Tako da, eto ti jedan primjer koji pokazuje da nismo baš sve strukture detaljno razjasnili. Savremene vizuelne tehnike (kao što je CT) mogu detaljno prikazati strukture u našem tijelu, o čemu su rani anatomi samo mogli sanjati. Budući studenti medicine koji trebate položiti medicinu, šta da vam kažem, neka vam je sa srećom. 😅
Reference
Comments