top of page
Search

Trbušni tifus: Uzročnik, način prenosa, klinička slika i prevencija

Trbušni tifus: Uzročnik, način prenosa, klinička slika i prevencija

Ovaj članak je isključivo edukativnog karaktera. Ukoliko imate neke od simptoma, posjetite Vašeg ljekara.


Salmonella typhi je bakterija koja izaziva ozbiljnu bolest poznatu kao trbušni tifus. Ova infekcija je i dalje značajan zdravstveni problem u mnogim dijelovima sveta, posebno u područjima gde su loši higijenski uslovi i nedovoljno čista voda.


Radi se o bakteriji koja može preživjeti u spoljašnjoj sredini duže vrijeme, naročito u vodi i hrani. Za razliku od drugih vrsta salmonela, ova bakterija napada isključivo ljude, odnosno nema životinjskog rezervoara.


Kako se prenosi trbušni tifus?


Infekcija se prenosi fekalno-oralnim putem, odnosno putem kontaminirane hrane, vode ili preko prljavih ruku. Najčešće do zaraze dolazi kada osoba konzumira vodu ili hranu koju je pripremila zaražena osoba, tzv. kliconoša.


Šta se dešava nakon ulaska bakterije u organizam?


Kada bakterija uđe u organizam, prolazi kroz želudac i stiže do tankog creva. Tamo se veže za ćelije crijevnog epitela, prolazi u limfni sistem i zatim ulazi u krvotok. Putem krvi, bakterije dospijevaju do jetre, slezine i koštane srži, gde se razmnožavaju. Zbog toga dolazi do bakteriemije, odnosno prisustva bakterija u krvi, što izaziva visoku temperaturu, slabost i sistemske simptome.


Klinička slika trbušnog tifusa


Bolest obično počinje postepeno. Prvi simptomi su povišena temperatura, glavobolja, bol u stomaku, gubitak apetita i opšta slabost. Temperatura se često postepeno povećava iz dana u dan, dostižući i do 40°C.


Neki pacijenti imaju karakterističan osip na stomaku u vidu sitnih ružičastih tačkica. U težim slučajevima može doći do krvarenja u crijevima ili čak perforacije creva, što je životno ugrožavajuće stanje.


Dijagnoza i liječenje trbušnog tifusa


Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike i laboratorijskih nalaza, posebno kulture krvi. U ranim fazama bolesti bakterija se najlakše otkriva u krvi, dok se kasnije može izolovati i iz stolice ili urina.


Liječenje se sprovodi antibioticima, uz rehidrataciju i odgovarajuću ishranu.


Liječenje hroničnog kliconoštva nije jednostavno, ponekad se preporučuje hirurško uklanjanje žučne kese, što može trajno riješiti problem u oko 70-90% slučajeva.

Prevencija trbušnog tifusa


Najvažniji vid zaštite je prevencija. To podrazumijeva:

  • upotrebu prokuvane vode,

  • pranje ruku prije jela i poslije toaleta,

  • temeljnu termalnu obradu hrane,

  • kao i vakcinaciju, koja se preporučuje osobama koje putuju u endemska područja.


Prognoza bolesti


Trbušni tifus može imati ozbiljne posljedice, naročito ako se liječenje antibioticima započne kasno. Prije uvođenja antibiotika, smrtnost je iznosila između 10 i 30%, ali danas, uz pravovremenu terapiju, smrtnost je manja od 1%. Ipak, stopa smrtnosti se razlikuje po regionima: najniža je u Evropi i Aziji, a najviša u Africi, gdje je pristup zdravstvenoj njezi ograničen.


Komplikacije trbušnog tifusa


Komplikacije se obično javljaju 2 do 3 nedjelje nakon početka bolesti, i mogu biti veoma ozbiljne.

  • Gastrointestinalne komplikacije su najčešće. Kod dece mlađe od pet godina česte su dijareja, dehidratacija i hepatitis. Kod odraslih može doći do perforacije tankog crijeva, što dovodi do peritonitisa i sepse. Ovo stanje zahtijeva hitnu operaciju i liječenje u jedinici intenzivne nege. Smrtnost je i dalje visoka, posebno u Africi, gdje dostiže i do 20% slučajeva.

  • Neurološke komplikacije uključuju delirijum, encefalopatiju, psihotične epizode i napade. Ove pojave su češće kod djece školskog uzrasta, a smatra se da nastaju zbog djelovanja toksina koji bakterija luči.

  • Među ostalim komplikacijama javljaju se anemija, spontani pobačaji kod trudnica, upala pluća, pa čak i multiorgansko otkazivanje kod teških oblika bolesti.


Relaps i hronično kliconoštvo


Kod nekih pacijenata bolest se može vratiti, obično 1 do 3 nedjelje nakon oporavka. To se naziva relaps i zahtijeva ponovnu terapiju antibioticima.


Takođe, oko 1 do 4% pacijenata postaje hronični kliconoša, osoba koja i nakon potpunog oporavka nastavlja da izlučuje bakteriju stolicom mjesecima, pa čak i godinama. Ovo se češće dešava kod žena i starijih osoba, naročito onih sa žučnim kamencima.


Prevencija trbušnog tifusa


Prevencija je ključna. Osobe koje se liječe moraju znati da mogu biti i dalje zarazne neko vrijeme nakon oporavka. Zato je važno:

  • redovno pranje ruku sapunom i vodom,

  • upotreba rukavica pri njezi bolesnika,

  • pravilno odlaganje stolice i urina,

  • izbjegavanje pripreme hrane dok traje oporavak.


Putnici u endemske oblasti treba da izbjegavaju neprokuvanu vodu, sirovu hranu, svježe mlijeko i proizvode sa ulice. Bezbjedno je piti samo flaširanu ili prokuvanu vodu, a to važi i za pranje zuba i pripremu hrane.


Vakcinacija protiv tifusa posebno se preporučuje putnicima u Južnu Aziju i Afriku.

Novije vakcine koje se daju u jednoj dozi i pružaju dugotrajniju zaštitu, pokazale su efikasnost do 95% kod dece i odraslih, ali se još ne koriste u Evropi.



Comments

bottom of page