top of page

Šta znači biti preosjetljiv?


Na nedavnoj kafi sa drugaricom pokrenuta je tema emcionalne preosjetljivosti i pretjerano ličnog doživljavanja određenih događaja. Kao neko ko je i sam često labelisan kao "preosjetljiv", odlučila sam da danas malo više zaronim u ovu temu i predstavim koncept emocionalne preosjetljivosti (hvala, Kato!)


Šta je (pre)osjetljivost?


Neki ljudi djeluju da su naročito usklađeni sa svojom sredinom i da primjećuju čak i minimalne promjene. Znaju biti preplavljeni ako im je okruženje užurbano, treba im više vremena da se opuste, ali ih i naročito snažno "diraju" umjetnost, muzika, događaji drugih ljudi i sl. Ovakav stepen pobudljivosti često se u literaturi definiše kao preosjetljivost/hipersenzitivnost.


Iako se preosjetljivost često spominje kao jedna od ključnih karakteristika poremećaja iz autističnog spektra, često se javlja kod ljudi koji imaju normativan kognitivni razvoj. Neki autori tvrde da kako emocionalna, tako i senzorna preosjetljivost imaju evolucijsku osnovu, jer nam je omogućavala da na vrijeme primijetimo potencijalno opasne podražaje. Radi se više o osobini/tendenciji ličnosti, nego o psihološkom poremećaju per se. Statistički podaci sugerišu da se između 15 i 30% svjetske populacije može klasifikovati kao hipersenzitivno.



Visoko osjetljivi ljudi imaju sljedeće karakteristike: dubinski obrađuju veći dio informacija, lako se preopterete informacijama, pokazuju veću emocionalnu reaktivnost i empatiju. Više analiziraju, razmišljaju i reflektuju situacije od svojih vršnjaka. Više primjećuju emocije drugih ljudi (čak iako nisu eksplicitno izražene), nivo buke, mirise i druge aspekte okoline. Određeni autori povezuju hipersenzitivnost sa konceptom emocionalne inteligencije, odnosno, da osobe sa više razvijenom emocionalnom inteligencijom hipersenzitivnost koriste na adaptabilan način.


Hipersenzitivne osobe u radnom okruženju


Ponašanje hipersenzitivnih osoba na poslu može se protumačiti dvojako. Prvo, oni mogu biti radnici od značaja za firmu, jer su vrijedni i posvećeni. Ukoliko su uslovi rada povoljni, njihov doprinos dolazi do izražaja. Međutim, u nepovoljnim radnim uslovima, ovakvi radnici su manje otporni na stres, često nisu dovoljno prepoznati i mnogo su usmjereni na detalje, što može dovesti do frustracije na obje strane. Ovakve osobe imaju visok stepen reakcije i na relativno slabe podražaje i treba im više vremena da se vrate na prvobitno stanje. Sve ove osobine čine ih osjetljivim na stvari koje se dešavaju u radnom okruženju.


Jedno zanimljivo istraživanje postavilo je pitanje: A kako hipersenzitivne osobe percipiraju same sebe? Jedna od glavnih pokrenuthih tema bio je osjećaj različitosti u odnosu na druge ljude. Učesnici su često opisivali da su se od ranog djetinjstva osjećali drugačije, posebno zbog intenzivnijih emocionalnih reakcija i potrebe za povlačenjem iz preopterećujućih situacija. Ovaj osjećaj različitosti ponekad je bio povezan s negativnim reakcijama okoline, poput nerazumijevanja, kritike ili stigmatizacije.


Druga važna tema odnosila se na preopterećenje i osjetljivost na podražaje. Učesnici su opisivali da ih intenzivni senzorni i emocionalni podražaji mogu brzo iscrpiti, što dovodi do potrebe za oporavkom kroz samoću, odmor ili povlačenje iz socijalnih situacija. Takođe su isticali poteškoće u okruženjima s velikim brojem podražaja, poput bučnih ili haotičnih prostora.


Istovremeno, učesnici su navodili i pozitivne aspekte visoke osjetljivosti, uključujući povećanu empatiju, sposobnost dubokog razumijevanja drugih, kreativnost, intuiciju i sposobnost intenzivnog doživljavanja pozitivnih emocija. Ove karakteristike su često smatrane vrijednim resursima, posebno u interpersonalnim odnosima i kreativnim aktivnostima. Drugim riječima, hipersenzitivnost nije se odnosila samo na neprijatne emocije, već i na one prijatne.


Važna tema bila je i proces prihvatanja identiteta visoko osjetljive osobe. Mnogi učesnici opisali su da je upoznavanje s konceptom visoke osjetljivosti imalo pozitivan efekat na njihovo samorazumijevanje, jer im je omogućilo da evaluiraju ranija iskustva na novi način i smanje osjećaj „nepripadanja“. Navedeno govori u prilog tome da je potrebno što više pričati o temi hipersenzitivnosti i dijeliti znanja/iskustva u široj zajednici.


Kad govorimo o temi hipersenzitivnosti i burnog emocionalnog reagovanja, meni je uvijek zanimljiv intervju ruskog tenisera Andreja Rubljova, koji je poznat kao neko ko ima baš burne i agresivne reakcije kad meč ne ide po njegovom. U ovom intervjuu najbolje se može čuti šta on sam ima da kaže na ovu temu:




Comments


bottom of page