Da li je volontiranje stvarno rad za dž?

Slika koju vidite na početku ovog teksta je zahvalnica meni, za godinu dana volontiranja na Plavom telefonu. Ovo je bio divan, ali i izazovan period u mom životu, period rasta ali i suza. Ovo se desilo zato što je Plavi telefon besplatna linija za pružanje psihološke pomoći i podrške ljudima na prostoru Bosne i Hercegovine, a kada ste volonter tu, neizbježno je da se susretnete sa teškim temama, kao što su suicid, razne psihološke smetnje (ansioznost, depresija, panični napadi), te razne vrse nasilja. U isto vrijeme, zajedno sa svojim kolegama, mentorima i pozivaocima i vi rastete i razvijate svoje vještine aktivnog slušanja, gradite empatiju. Baš zbog svega toga, danas želim da pišem o volontiranju.

Šta je volontiranje? Jede li se to?

Volontiranje definišemo kao neprofitnu, dobrovoljnu aktivnost, kojom pojedinac doprinosi nekoj grupi ili cjelokupnom društvu. S obzirom na to da za ovaj rad osoba ne dobija bilo kakav vid novčane nadoknade, mnogi su ga okarakterisali kao beskoristan rad, ili popularno: rad za džabe. Što ljudi onda volontiraju, ako nisu za to plaćeni?

Neki ljudi se u volonterske aktivnosti uključuju iz čisto altruističkih pobuda i želje za pomoći drugim ljudima, koji su na neki način ugroženi. Ovakav vid volontiranja vidimo i sad, kad je aktuelna situacija sa poplavama u Bosni i Hercegovini, te veliki broj volontera ide da pomogne ugroženima u poplavama. Ništa manje važan razlog nije ni želja za profesionalnim razvojem. Nekad je u volonterskim aktivnostima dostupna edukacija ili sticanje praktičnih znanja, koja u takvom obliku nisu dostupna u formalnom obrazovanju. Primjera radi, na Plavom telefonu je za volontere dostupan asertivni trening i primjena istog direktno u psihološkom savjetovanju putem telefona, mejla i čet aplikacije, a takvo nešto se rijetko može naći u klasičnoj nastavi na fakultetu.

Dodatno, meni zanimljiv podatak je bio da i religija igra ulogu u tome hoćemo li se odlučiti da volontiramo ili ne. Naime, oni ljudi koji su jako religiozni i imaju sliku o Bogu kao o očinskoj, brižnoj figuri, pokazuju veću spremnost da se uključe u volonterske aktivnosti. Moguće je da se ovo dešava zato što se, u tom slučaju, volontiranje poklapa sa njihovim religijskim uvjerenjima. Ulogu ima i nešto što je nama psiholozima poznato pod imenom socijalne norme. Naime, neki se ljudi uključuju u volonterske aktivnosti zato što se to od njih očekuje. Ljudi sa dominantnijim socijalnim statusom (npr. oženjeni, trajno nastanjeni u nekom mjestu, stalno zaposleni) prije će se uključiti u volontiranje, prvo zato što nisu egzistencijalno ugroženi, a drugo, zato što to društvo od njih očekuje.

Još te nisam ubijedila da počneš volontirati?

Volontiranje ne mora nužno da bude vezano za pomoć ljudima koji su ugroženi, može biti i zabavno (npr. volontiranje na sportskim događajima, kulturnim manifestacijama, festivalima i sl.). U prilog rečenom ide i činjenica da sam ja, pored volontiranja na Plavom telefonu, volontirala i na teniskom turniru Srpska Open, gdje sam se ludo zabavila i prvi put u životu gledala teniske mečeve uživo (o čemu svjedoči slika ispod). Volontiranje je super način da se ispuni vrijeme ako si student, ali i ako nisi, a želiš naći način da nešto novo naučiš i probaš.

Reference:

1. Anderson, J. C., & Moore, L. F. (1978). The Motivation To Volunteer. Journal of Voluntary Action Research, 7(3–4), 120–129. https://doi.org/10.1177/089976407800700312

2. Bačić, J. (2023). Razlozi uključenja studenata u volonterski angažman. Sineza: Časopis Za humanističke I društvene Nauke, 4(3), 41-51. https://doi.org/10.7251/SIN2303003B

3. Finkelstein, M. A., Penner, L. A., & Brannick, M. T. (2005). Motive, role identity, and prosocial personality as predictors of volunteer activity. Social Behavior and Personality: An International Journal, 33(4), 403–418.

4. Ozorak, E. W. (2003). Love of God and Neighbor: Religion and Volunteer Service among College Students. Review of Religious Research, 44(3,), 285–299.

   https://doi.org/10.2307/3512388

---