Da li postajemo ono što jedemo?

Gledano istorijski, već duže vrijeme hrana ne služi samo da zadovolji naše fiziološke potrebe. Postali smo hedonisti, nerijetko jedemo jer u tome uživamo, ne zato što smo nužno gladni. Hrana služi i za socijalno povezivanje, pa znamo izaći na večeru sa društvom, jer nam to služi kao izgovor da više vremena provodimo zajedno. Imajući u vidu važnost (pre)hrane, u ovom blogu ću se osvrnuti na to kako vrsta hrane koju konzumiramo djeluje na naš mozak i mentalno zdravlje.

"Kad si gladan - nisi svoj!"

Iz evolucijske perspektive, povećanje veličine mozga direktno je bilo povezano sa boljim vještinama pripreme hrane, njenog konzerviranja, sposobnosti pronalaženja iste i sl. Naši davni preci isprva nisu išli dalje od hranjenja sirovim mesom, a tek nakon pronalaska vatre, mogli su termički da obrade hranu i izvuku više hranljivih materija, kao i da više uživaju u hrani.

Centri za ishranu i centri za pamćenje u mozgu nalaze se blizu jedan drugom. Tako, na primjer, ako se jednom otrujemo hranom, kasnije lako stvorimo averzivnu reakciju i naš mozak i ubuduće prepoznaje tu hranu kao nešto što treba izbjegavati.

Hrana koju konzumiramo ne djeluje samo na naš sistem organa za varenje, već i na mozak, njegove strukture, kao i na raspoloženje. Brojni podaci sugerišu da hrana bogata omega 3 masnim kiselinama (kao što je riba) pomaže u održavanju sinaptičke plastičnosti, odnosno, mogućnosti uspostavljanja novih nervnih veza, što je neophodno za procese učenja. Takođe pomažu u održavanju adekvatnog funkcionisanja hipokampusa, koji ima važnu ulogu u procesima učenja i pamćenja informacija.

Slika 1. Način na koji hrana djeluje na mozak (prilagođeno prema Ekstrand et al., 2020)

U posljednjih 100 godina, način ishrane se značajno promijenio u zapadnim zemljama. Umjesto proteina, vitamina i omega 3 masnih kiselina, u ishranu je ušao visok procenat prerađene hrane, koja u sebi sadrži mnogo masti. Ova hrana se brzo sprema i ukusna je, a njena konzumacija podstiče lučenje dopamina u mozgu, što nam izaziva osjećaj euforije i podstiče aktivitet moždanog sistema za nagrađivanje. Međutim, i pored toga što je ukusna, hrana bogata mastima ne djeluje pozitivno na mozak. Unos hrane koja je bogata mastima smanjuje molekularne supstrate koji podstiču kognitivne procese i povećavaju rizik od neurološke disfunkcije.

---

---

Sa druge strane, hrana bogata vitaminima, proteinima i omega 3 masnim kiselinama štiti kognitivni sistem i smanjuje rizik od pojave demencije i drugih neurodegenerativnih bolesti kasnije u životu. Zanimljivo je napomenuti da i začin kurkuma pomaže u prevenciji neurodegenerativnih bolesti, kao i konzumiranje orašastih plodova. Neki autori predlažu da je upravo visok procenat konzumiranja kurkume i začina razlog zašto u Indiji i drugim azijskim zemljama nailazimo na nisku stopu neurodegenerativnih bolesti, iako, naravno, ovakvi zaključci treba da budu uzeti sa oprezom.

Veliki broj istraživača govori o značaju mediteranske kuhinje, koja sadrži nizak procenat masti i ugljenih hidrata. Ovaj tip ishrane takođe služi kao protektivni faktor od razvoja neurodegenerativnih bolesti, te doprinosi boljoj pažnji i koncentraciji.

Dejstvo na raspoloženje: kafa, čokolada i drugi stimulansi

Nemoguće je završiti ovaj blog, a da se ne osvrnemo na to kako na mozak djeluje konzumiranje stimulansa, kao što su kafa, čokoladni proizvodi i sl. Korištenje čokolade i kofeina u ishrani podstiče lučenje dopamina u mozgu, što doprinosi stvaranju osjećaja euforije i intenzivnih emocionalnih stimulusa. Dodatno, kofein djeluje kao psihostimulans za mozak: poboljšava pažnju, koncentraciju, pamćenje i sposobnost obrade stimulusa. Čokolada je bogata alkaloidima, koji poboljšavaju raspoloženje i pomažu (djelimično) u smanjenju depresivnih simptoma. Naravno, konzumacija ovih vrsta stimulansa korisna je u ograničenim količinama, jer njihova suviše česta upotreba (pogotovo kofeina) može dovesti do povećane iritabilnosti, nesanice, te gastrointestinalnih problema.

Nije svejedno kad ti ljubav kradu, kad nekog voliš u dalekom gradu, ali isto tako nije svejedno ni šta unosimo u svoj organizam. Hrana koju koristimo djeluje kako na naše raspoloženje, tako i na moždane strukture, pa je bitno da o svom tijelu brinemo iznutra, kao što to činimo spolja.

Reference

---