"Hajdemo u planine - jer tamo nema zime!": Benefiti planinarenja
- Jelena Bačić
- Jun 11
- 3 min read
Neizostavno je bilo da i ova tema dođe na red za obradu i pisanje, ako uzmemo u obzir koliko sam zavoljela planinarenje u posljednjih 8 mjeseci. Bilo mi je zanimljivo razmišljati o psihološkim dobrobitima planinarenja, te sam malo prečešljala literaturu i tako nastade ovaj današnji blog. Hajde da zaronimo dublje u ovu tematiku i vidimo da li je Bijelo dugme u pravu i ima li zime u planinama.
Pjesma sa svih strana planina?
Planinarenje (eng. hiking) se u literaturi definiše kao pješačenje po prirodnom, neuređenom terenu, a često podrazumijeva prelazak preko određenih prepreka, kao što je kamenje, grane drveća, oborena stabla, potoci i dr. U pitanju je izuzetno korisna aktivnost, jer ljudi borave u prirodi na aktivan način i pokreću gotovo sve dijelove tijela. Neki autori sugerišu da je planinarenje prijatan način da se osoba involvira u fizičku aktivnost, jer pored fizičkog dijela aktivnosti, tu je i socijalna komponenta. Naime, rijetko ko planinari sam, obično idu planinarske grupe sa organizovanim planinarskim turama, a tu je uvijek prisutan poseban vid zajedništva. Dijeli se hrana, voda, jedni drugima pomažu u prelasku zahtjevnijih dijelova staze, i sl. Mislim da je upravo taj socijalni momenat i razlog zašto sam ja lično mnogo zavoljela planinarenje.
Česta zabluda koju srećem među ljudima u svojoj okolini (koji ne planinare) jeste da je planinarenje skupa aktivnost, opasna i da se gotovo uvijek ide na ogromne visine. Ove tri stvari mogu biti tačne, ali ne moraju. Što se opreme tiče, bitno je da imate duboke cipele (gojzerice), koje štite članke u slučaju pada/proklizavanja. Vrlo je korisno da imate planinarske štapove, koji pružaju oslonac tijelu i štite od padova. Što se garderobe tiče, preporuka je da se ne nosi pamuk, već sportske, air dry majice, koje se brže suše i ne zadržavaju znoj na tijelu, a po hladnijem vremenu bolje griju tijelo. Svu ovu opremu možete relativno lako naći u second-hand trgovinama.
Što se tiče toga da je ovo opasna aktivnost, naravno da rizik od povrede uvijek postoji, jer se ne hoda po ravnom terenu. Međutim, nije tačno da se ide na neke nerealne visine (tipa Mont Everest). Često planinarske ture na našim prostorima znaju ići na mnogo pristupačnije lokacije, kao što su brojne lokacije na Kozari, koje ne prelaze 1000 m nadmorske visine.
Fizička aktivnost u vidu planinarenja ojačava mišiće i kosti, te opskrbljuje mozak sa velikom količinom kiseonika, koji je ključan za pravilan neuralni razvoj i podstiče bolji rad viših kognitivnih procesa. Planinarenje je zanimljivo i sa motivaciono-psihološke strane, jer predstavlja izazov, pogotovo ako se osoba popne na višu nadmorsku visinu. Osoba bolje upoznaje sebe, postavlja sebi ciljeve koje kasnije i ostvaruje, a tu je i varijetet, jer se nikad ne ide istom stazom. Dalje, pogled sa vrha planine i planinarske staze obično oduzima dah, izgleda nevjerovatno, što djeluje pozitivno na mentalno zdravlje pojedinca i čini da se osjećamo bolje.
Planinarenje je aktivnost koja može biti izrazito benefitna za naše fizičko i mentalno zdravlje. Ovo je naročito relevantno u današnjem, modernom svijetu, koje neki autori karakterišu kao "poremećaj nedostatka prirode" (eng. nature-deficit disorder). Stoga, pronađite najbliže planinarsko društvo i bacite se na stazu! Vedro!
Reference
Hill, E., Goldenberg, M., & Freidt, B. (2009). Benefits of hiking: A means-end approach on the Appalachian Trail. Journal of Unconventional Parks, Tourism, & Recreation Research, 2(1), 19-27.
Nordbø, I., & Prebensen, N. K. (2015). Hiking as mental and physical experience. In Advances in hospitality and leisure (pp. 169-186). Emerald Group Publishing Limited.
Wolf, I. D., & Wohlfart, T. (2014). Walking, hiking and running in parks: A multidisciplinary assessment of health and well-being benefits. Landscape and Urban Planning, 130, 89-103.
Comments