top of page
Search

Kada ljubav boli: posljedice partnerskog nasilja

Kada ljubav boli: posljedice partnerskog nasilja

Partnerske relacije predstavljaju važan dio života ljudi. U njima rastemo, učimo o sebi i o drugima, vježbamo komunikaciju i kompromis, dobijamo podršku i ljubav i dr. Kada veza više ne funkcioniše, idealno bi bilo da se ona završi mirnim prekidom i razilaženjem. Međutim, ovo nije uvijek slučaj i nekad je u partnerskim relacijama prisutna patološka pojava, kao što je partnersko nasilje. Ova današnja tema ide iz neke moje unutrašnje potrebe, jer često u svojoj okolini viđam disfunkcionalne partnerske odnose, te smatram da se o ovoj temi treba više govoriti. Moguće je da će neke od pomenutih stvari biti uznemirujuće ili trigerujuće za neke čitaoce, te je sasvim u redu da takvi čitaoci stanu kad osjete da im je previše.


Šta je partnersko nasilje i kako se manifestuje?


Partnersko nasilje (eng. intimate partner violence) predstavlja svaki oblik nasilnog i koercivnog ponašanja jedne osobe prema drugoj, sa kojom je u partnerskoj vezi. Ono može imati različite oblike ispoljavanja:


  1. fizičko nasilje (nanošenje fizičke povrede, udarci rukama/nogama, udarci različitim predmetima);

  2. psihičko nasilje (prijetnje, nazivanje pogrdnim imenima, okretanje rodbine/prijatelja protiv žrtve, i sl.):

  3. ekonomsko/finansijsko nasilje (kontrola finansija, uskraćivanje novca);

  4. seksualno nasilje (prisiljavanje na oralni/analni/vaginalni seks, neželjeno dodirivanje, i sl.);

  5. digitalno nasilje (kontrola telefona, provjeravanje poruka, vrijeđanje partnera na digitalnim platformama).


Istraživanja u svijetu sugerišu da je najzastupljenije psihološko nasilje, te ide i do 75%, a prati ga fizičko nasilje, u omjeru od 12 do 60%. Proteklih godina zabilježen je rast ekonomskog nasilja, a primjetna je i tendencija kontrolisanja partnera na različite načine. Cilj nasilnika upravo jeste da zastraši i kontroliše žrtvu, na način da ona pomisli kako joj nema izlaza, te da joj niko neće vjerovati ako prijavi nasilje.


Ako govorimo o području Balkana, statistike pokazuju da je i tu najviše zastupljeno psihološko nasilje, a slijede fizičko i seksualno nasilje. U najvećem broju slučajeva, počinilac nasilja je muž ili trenutni emotivni partner, ali je u 10% slučajeva počinilac i bivši partner. Drugim riječima, žrtve često nisu bezbjedne čak i kad okončaju nasilni odnos i izađu iz njega. Sami smo svjedoci stravičnih zločina opisanih u medijima, koji su se desili nakon što je žrtva napustila nasilnog partnera.



Riziko faktori za javljanje partnerskog nasilja


Kada ljubav boli: posljedice partnerskog nasilja

Mnogi su autori pokušavali da objasne uzroke javljanja partnerskog nasilja. Ne možemo reći da postoji univerzalan uzrok, prije možemo da pričamo o riziko faktorima za javljanje ove patološke pojave. Što je više riziko faktora prisutno, veća je vjerovatnoća da će se partnersko nasilje javiti.


Većina istraživanja navodi adverzivnu porodičnu dinamiku kao značajan riziko faktor. Ovdje se misli na posmatranje partnerskog nasilja među roditeljima tokom formativnih godina života, loš odnos roditelja i djece, nasilnost roditelja prema djeci i sl. Nije u pitanju samo posmatranje nasilja među roditeljima, kako se ranije mislilo, već je sad u jednačinu uveden i kvalitet odnosa roditelj-dijete. U porodicama u kojim vlada partnersko nasilje, rijedak je slučaj da nema i nasilja prema djeci. U najgorem slučaju, djeca se mogu koristiti kao sredstvo za kontrolu partnera, ili se od djece može zahtijevati da stanu na stranu jednog roditelja, a protiv drugog.


Kao riziko faktor pojavljuju se i dominantne rodne norme u društvu. Društveni narativi koji promovišu dominaciju jednog pola nad drugim predstavljaju pogodno tlo kako za pojavu partnerskog nasilja, tako i za sprječavanje žrtve da prijavi nasilje i potraži pomoć. Jer, ako živimo u društvu koje jednoj od strana poručuje da treba da "šuti i trpi", kome se obratiti za pomoć?


Često je ispitivana i veza zavisnosti različitih vrsta i partnerskog nasilja. Zavisnost od kockanja, alkohola i psihoaktivnih supstanci su svi dovedeni u vezi sa učestalošću partnerskog nasilja. I muškarci i žene zavisnici imaju veći stepen agresivnosti od ljudi iz opšte populacije, a korištenje supstanci dovodi do tzv. suženja svijesti i slabije kontrole vlastitog ponašanja, što može rezultirati nasilnim ponašanjem prema partneru. Osim toga, zavisnost vremenom dovodi do toga da je osobi potrebna sve veća količina opojnih sredstava, te u svrhu nabavke istih, ona može krasti novac ili dragocjenosti iz kuće, što posljedično vodi ka sve većim sukobima sa partnerom, koji mogu eskalirati u partnersko nasilje.



Nasilje u LGBT vezama i nasilje nad muškarcima


Nasilje u LGBT vezama i nasilje nad muškarcima

Kad se govori partnerskom nasilju, obično se misli da je muškarac počinilac, a žena žrtva, te da se nasilje dešava isključivo u heteroseksualnim partnerskim odnosima, što nije slučaj. Nasilje nad muškarcima često ostaje neprimijećeno iz više razloga:


  • nasilje nad muškarcima rjeđe ima letalni ishod, za razliku od nasilja nad ženama

  • društvo smatra da žene ne mogu biti počinioci nasilja, jer su svojom konstitucijom slabije i niže od muškaraca

  • smatra se da muškarci ne mogu biti žrtve seksualnog nasilja, te da svaki seksualni pokušaj od strane žene muškarcu treba da imponuje,

  • ako je žena nasilna prema muškarcu, vjeruje se da je to isključivo akt samoodbrane. Drugim riječima, u situaciji kad muškarac doživljava partnersko nasilje, česta reakcija okoline je nevjerica i/ili ismijavanje. Nije rijedak slučaj da u slučajevima nasilja nad muškarcima policija odbija da izađe na teren i sastavi zapisnik, te čak uhapsi muškarca koji je prijavio nasilje. Nasilje nad muškarcima manifestuje se na sljedeće načine; prijetnje da će se oduzeti djeca, psovanje, uvrede, gađanje predmetima, korištenje oružja, prijetnje da će se partner (lažno) optužiti za nasilje i dr.


Sa druge strane, nasilje je prisutno i u neheteroseksualnim partnerskim relacijama, kao što su LGBT veze. I u ovakvim vezama vlada slična dinamika kao u heteroseksualnim vezama, na način da jedan partner pokušava da kontroliše drugog. Razlika u odnosu na heteroseksualne veze ogleda se u korištenju posebne manipulativne tehnike, pod nazivom homofobna kontrola (eng. homophobic control). Ovo se odnosi na pojavu da jedan partner (nasilnik) prijeti drugom partneru (žrtvi), da će razotkriti njenu/njegovu seksualnu orijentaciju prijateljima, porodici, poslodavcima i sl., u svrhu ucjene žrtve i tjeranja na ostajanje u nasilnom odnosu.


Kako pomoći?


Širom svijeta kreirano je nekoliko programa prevencije i tretmana problema partnerskog nasilja. Ti programi su usmjereni kako na rad sa žrtvama, tako i sa počiniocima, ali i na edukativne/prevencijske programe sa adolescentima. Najveću uspješnost pokazuju programi koji uključuju komponentu rada u zajednici, pogotovo kada je riječ o adolescentima. Neophodno je da oni čuju iskustva osoba koje su doživjele partnersko nasilje, te da se kod njih gradi empatija. Kad je u pitanju rad sa počiniocima nasilja, bitno je naglasiti da je očiti efekat smanjenje fizičkog nasilja, ali psihološko nasilje perzistira i još uvijek nije pronađen adekvatan način eradikacije ove vrste nasilja.


Partnersko nasilje ostavlja značajne posljedice na osobu koja ga doživljava. Zato je bitno raditi i na izgradnji psihosocijalne podrške za osobe koje su doživjele partnersko nasilje, kako od strane njihovih bliskih osoba, tako i od strane stručnih osoba. Sigurne kuće čest su način pomoći osobama koje su doživjele partnersko/porodično nasilje, ali je takva vrsta intervencija zasad dostupna samo za žene. Gotovo da ne postoje mjere zaštite za muškarce žrtve nasilja, ili žrtve nasilja u LGBT vezama.


Ono što mi kao pojedinci možemo uraditi jeste da ne osuđujemo osobu koja prolazi partnersko nasilje i da se trudimo da joj budemo maksimalna podrška. Uvijek osobu možemo usmjeriti na izvore pomoći kao što je Plavi telefon, policija, centri za socijalni rad i centri za mentalno zdravlje. Važno je zapamtiti da možemo biti podršk toj osobi, ali da je ne možemo natjerati da izađe iz nasilne veze, ako ona sama to ne želi.


Želim da završim ovaj blog preporukom jedne pjesme koja je mnogo bolna i nakon više slušanja, ali savršeno sažima ono što doživljavaju osobe koje prolaze partnersko nasilje:



Comments

bottom of page