Genetika nikad ne laže.
Ljudi su programirani da razlikuju druge osobe, što vodi korijene iz davne prošlosti kada nam je bilo veoma bitno da odlučimo da li nam je neko prijateljski ili neprijateljski nastrojen, da bismo adekvatno reagovali. Ta sposobnost je od vitalnog značaja za ljude.
Čovjek se uči raspoznavati ljudska lica neposredno nakon rođena, prvo praveći razlike između svojih ukućana, a vremenom i između ostalih ljudi u svojoj sredini. Ali ovu sposobnost može primjeniti samo na druge ljude, recimo ne pravimo razliku između dvije sive mačke, jer nam to apsolutno ništa ne znači.
Poteškoću raspoznavanja lica imamo i ako gledamo druge rase ljudi. Sigurno ste nekad pomislili kako nam svi Kinezi isto izgledaju. To je zbog toga što nismo odrasli u sredini koja bi nas naučila da raspoznajemo crte lica unutar te rase. I oni to sigurno izgovaraju stalno za nas. Jednostavno, mozgu nije važno da raspoznaje ljude koji su udaljeni hiljadama kilometara i koje možda nikada nećemo ni sresti.
Ali koliko smo zaista različiti, bar što se tiče naše DNK?
Proučavanje ljudskog genoma pokazuje kako je samo 0,01% naše DNK zaslužno za vizuelne razlike između ljudi. Naravno, razlike između rasa nisu samo vizuelne, pa tako postoje i druge karakteristike koje će biti specifične za neke rase. Npr. dokazana je povećana učestalost srpaste anemije kod crne rase nego u opštoj populaciji.
Ali srpasta anemija se može javiti i kod drugih rasa, tako da ne možemo reći da postoji neka osobina prema kojoj ćemo klasifikovati rase, tako da naučnici govore kako je praktično nemoguće raspoznati o kojoj se rasi radi, jednostavno posmatrajući DNK.
Zaprati ignis.or na instagramu za još mnogobrojne zanimljivosti iz svijeta medicine.
Commentaires