top of page
Search

"Opojni" zumbuli digitalnih sadržaja: fenomen brainrota


U moderno doba, kako su nas preplavile brojne informacije i moderne tehnologije, sve više se osjećamo opterećeno, umorno i teže nam je da se skoncentrišemo (bar se ja redovno tako osjećam). Naučnici su skovali termin brainrot, koji je teško prevodiv, te se i u našem jeziku ustalio u originalnom obliku. Definiše se kao pogoršanje mentalnog ili intelektualnog stanja osobe kao rezultat pretjerane konzumacije materijala (naročito online sadržaja) koji se smatra trivijalnim ili kognitivno nezahtjevnim.


Sirenski zov digitalnih sadržaja


Vjerovali ili ne, brainrot je proglašen Oksfordskom riječju godine 2. decembra 2024. godine. Pored stanja kognitivnog propadanja, ovom riječju može se obilježiti i intelektualna stagnacija kroz koju prolaze neke grupe ljudi. Znatno se češće javlja u modernoj dobi, budući da su nam na raspolaganju brojni digitalni sadržaji, koje pasivno konzumiramo, te nam stalno pažnja luta sa jednog sadržaja na drugi.



"Simptomi" brainrota uključuju sljedeće: provođenje sati pred ekranom, anksioznost koja nastupa kada osoba nije u blizini mobilnog uređaja, te oslabljena sposobnost usmjeravanja pažnje na druge aktivnosti. Iako se ne radi o formalnoj dijagnozi mentalne bolesti, ova pojava je sve prisutnija među mladim ljudima, naročito među tzv. generacijom Z, koja je takoreći odrasla uz digitalne uređaje.


Prekomjerna pasivna upotreba digitalnih sadržaja naknadno dovodi do kognitivnog opterećenja, slabljenja viših kognitivnih funkcija (kao što su pamćenje, analiziranje, zaključivanje), te povećava mentalni umor. Sa ovim nalazima vjerovatno se većina nas može poistovijetiti.

Primjera radi, ja lično oduvijek sam voljela da čitam knjige. Do prije možda 4 godine mogla sam da pročitam nekoliko poglavlja zaredom u dahu, bez prekida. Sad je situacija drugačija u smislu da se moram voljno forsirati i fokusirati da nešto pročitam, bez da posežem za telefonom kako bih provjerila neku poruku ili društvene mreže. (The struggle is real). Ovo govorim ja koja sam digitalnim sadržajima izložena aktivno od 13. godine života - ne smijem ni pomisliti kakva je pažnja kod djece koja su okružena uređajima i telefonima od najranijeg djetninjstva.


Brainrot se dovodi u vezu sa drugim specifičnim digitalnim ponašanjima, kao što su doomscrolling i zombie-scrolling (ostavljam ih u originalnom jezičkom obliku, s obzirom na to da su teško prevodivi). „Doomscrolling“ odnosi se na kompulzivno konzumiranje negativnih informacija, povećava nivo anksioznosti, stresa i emocionalne iscrpljenosti. Ovom svjedočimo konstantno (čim otvorite društvene mreže, iskaču vam vijesti o ratovima, broju ubijenih, blokadama moreuza, porastu cijena nafte i dr.).


„Zombie scrolling“, s druge strane, podrazumijeva pasivno i besciljno pregledanje sadržaja bez stvarne kognitivne angažovanosti. Iako ne mora izazivati snažnu emocionalnu reakciju kao „doomscrolling“, ono ipak dovodi do kognitivnog iscrpljivanja, smanjenja opsega pažnje i osjećaja otuđenosti. Sadržaji na društvenim mrežama (tzv. reelsi) kratko traju, angažuju našu pažnju, a konstantno slijede jedan drugog, tako da je teško otrgnuti se od njih. Potpuno je razumljivo ako poslije dugotrajnog besciljnog "skrolanja" osjećamo umor: mozak je primoran da konstantno (i brzo) obrađuje nove informacije, te je bombardovan podražajima.


Slabljenje socio-emocionalnog aparata


Pored toga što nam brainrot slabi kognitivne funkcije, utiče i na narušavanje socijalnih vještina. U prvom redu je to socijalna kognicija, sposobnost razumijevanja i tumačenja namjera drugih ljudi, društvenih odnosa i situacija. Postajemo i manje elokventni, manje strpljenja imamo da slušamo druge ljude (zbog ranije pomenutih oslabljenih kognitivnih sposobnosti i opsega pažnje). Naši socijalni odnosi slabe, što naknadno vodi i ka manjem zadovoljstvu i doživljaju depersonalizacije, odvojenosti od vlastitog tijela i postupaka.



Koji je "lijek" za brainrot? Iskreno, nisam sigurna. Kao što rekoh, za dosta stvari se moram voljno fokusirati da ih radim, doslovno tjerati sebe. Ako primijetim da sam puno vremena provela u besciljnoj pretrazi društvenih mreža - trudim se da odem istrčati bar pola sata poslije toga. Nije lako, ali pretpostavljam da svako od nas treba pronaći svoj put i način.



Comments

bottom of page