Mitologija u Anatomiji: Kada drevni bogovi postanu dio našeg tijela

Ognjen Raljić
Dec 8
4 min read

Kada otvorimo atlas ljudske anatomije, često nismo ni svjesni da se dosta priča krije iza naziva dijelova tijela. Jezik medicine duboko je ukorijenjen u bogatoj istoriji i kulturi, a posebno u grčkoj i rimskoj mitologiji. Rani anatomi, fascinirani složenošću ljudskog tijela, često su koristili metafore iz antičkih vremena kako bi opisali strukture koje su otkrivali.

Njihova mašta nije vidjela samo kosti, mišiće i tetive, već heroje, bogove i čudovišta zarobljene u našem tkivu. U ovom tekstu istražićemo neke od najzanimljivijih primjera gdje se anatomija susreće s mitologijom.

Teret svijeta na ramenima: Titan Atlas i vratni pršljen

Jedan od najpoznatijih primjera mitološkog utjecaja u anatomiji nalazi se na samom vrhu naše kičme. Prvi vratni pršljen, onaj koji direktno drži lobanju, naziva se atlas. Da bismo razumjeli zašto, moramo se vratiti u vrijeme Titanomahije, rata između Titana i Olimpijskih bogova.

Atlas je bio jedan od Titana koji se borio protiv Zevsa. Nakon što su Titani poraženi, Zeus je Atlasu dodijelio kaznu. Nije ga bacio u Tartar kao ostale, već ga je osudio da stoji na zapadnoj ivici svijeta i da na svojim leđima vječno nosi težinu neba kako se ono ne bi srušilo na zemlju.

U anatomiji, glava predstavlja taj nebeski svod, "globus" naše svijesti. Prvi vratni pršljen (C1) je jedina kost koja direktno podupire tu težinu, baš kao što je mitski Atlas podupirao nebo. Zanimljivo je da ovaj pršljen nema tijelo (corpus) kao ostali pršljenovi, već je prstenastog oblika, što ga čini jedinstvenim nosačem. Svaki put kada klimnemo glavom u znak potvrdnog odgovora, mi zapravo koristimo zglob između potiljačne kosti i našeg ličnog, anatomskog Atlasa.

Iris: Boginja duge u našem oku

Pogledajte nekoga u oči i vidjet ćete iris (dužicu), obojeni dio oka koji okružuje zjenicu. Ime ovog dijela oka dolazi direktno od grčke boginje Iris. Ona je bila glasnica bogova, posebno Here, i personifikacija duge.

Prema mitologiji, Iris je koristila dugu kao most kojim je putovala s neba na zemlju kako bi prenijela poruke smrtnicima. Ljudske oči dolaze u nevjerovatnom rasponu nijansi od duboke smeđe, preko boje lješnika, do smaragdno zelene, nebesko plave, pa čak i ljubičaste u rijetkim slučajevima.

Stari anatomi su, posmatrajući tu varijabilnost i ljepotu boja u oku, prepoznali sličnost s boginjom duginih boja. Iris u oku ima funkciju dijafragme; ona se širi i skuplja kako bi kontrolisala količinu svjetlosti koja ulazi u oko.

Hymenaios: Bog vjenčanja i skriveni veo

Termin himen, koji označava membranu koja djelimično prekriva vaginalni otvor, vuče korijene iz imena grčkog boga Hymenaiosa (ili Hymena). On je bio bog vjenčanih ceremonija, bračnih pjesama i svadbenog veselja.

Legenda kaže da je Hymenaios bio mladić izuzetne ljepote. Njegovo prisustvo na vjenčanjima smatralo se neophodnim za sreću braka; ako on ne bi prisustvuvao, brak bi bio osuđen na propast. Često je prikazivan s bakljom u ruci i vijencem cvijeća. Riječ "hymen" u starogrčkom jeziku izvorno je značila "membrana" ili "opna", ali je s vremenom postala neraskidivo vezana za boga braka zbog kulturološkog značaja djevičanstva u to vrijeme.

Anatomski himen je ostatak embrionalnog razvoja i nema jasnu fiziološku funkciju u odrasloj dobi, ali je kroz historiju nosio ogroman kulturološki i simbolički teret, često vezan za koncept "čistoće" prije braka.

Ahilova tetiva: Herojeva kobna slabost

Možda najpoznatija anatomska priča je ona o Ahilovoj tetivi (tendo calcaneus). To je najjača i najdeblja tetiva u ljudskom tijelu, koja povezuje mišiće lista s petnom kosti, a ipak nosi ime po priči o ranjivosti.

Priča nas vodi do nimfe Tetide, majke slavnog grčkog heroja Ahila. Želeći da svog sina učini besmrtnim i neranjivim, Tetida ga je kao bebu uronila u rijeku Stiks, rijeku podzemnog svijeta. Međutim, da bi ga uronila, morala ga je držati za petu. Zbog toga je voda dotakla svaki dio njegovog tijela osim pete za koju ga je majka držala.

Ahil je izrastao u najvećeg ratnika Trojanskog rata, preživio je mnoge bitke i nijedno oružje ga nije moglo povrijediti. No, njegova sudbina je bila zapečaćena jednim mjestom na tijelu. Paris, trojanski princ, ispalio je otrovnu strijelu koja je pogodila Ahila upravo u petu, njegovu jedinu slabu tačku. Taj udarac bio je smrtonosan.

Danas termin "Ahilova peta" koristimo metaforički za bilo koju slabost, ali u medicini, Ahilova tetiva je ključna za hodanje, trčanje i skakanje. Njena povreda je izuzetno bolna, podsjećajući nas da čak i najjači dijelovi našeg tijela imaju svoje granice.

Adamova jabučica: Zabranjeno voće u grlu

Iako ovo nije primjer iz klasične grčke mitologije, već iz judeo-hrišćanske tradicije, priča o Adamovoj jabučici jednako je fascinantna i duboko ukorijenjena u narodnom vjerovanju koje je prešlo u anatomsku terminologiju.

Izbočina na vratu, koja je izraženija kod muškaraca nego kod žena, zapravo je dio tiroidne hrskavice koja štiti grkljan. Ime potiče od biblijske priče o Adamu i Evi u Rajskom vrtu. Kada je Eva ponudila Adamu zabranjeno voće sa Drveta spoznaje dobra i zla, on je odgrizao komad. Međutim, taj komad voća, često prikazivan kao jabuka (mada se u Bibliji ne spominje konkretno jabuka već "zabranjeno voće"), zastao mu je u grlu.

Taj "zaglavljeni" komad voća ostao je kao trajni ožiljak na svim Adamovim muškim potomcima, kao podsjetnik na prvobitni grijeh. Biološki, ova izbočina je rezultat djelovanja testosterona tokom puberteta koji uzrokuje rast grkljana i produbljivanja glasa.

Venerin brijeg: Posveta boginji ljubavi

Posljednji primjer nas vraća rimskoj mitologiji. Mons pubis, ili u prijevodu s latinskog "stidni brijeg", često se naziva i Venerin brijeg (Mons Veneris). Venera (grčka Afrodita) bila je boginja ljubavi, ljepote, seksualnosti i plodnosti.

Ovo masno tkivo koje prekriva stidnu kost kod žena dobilo je ime po njoj jer se smatralo mjestom koje simbolizira ženstvenost i plodnost. Anatomski gledano, ovo tkivo ima zaštitnu ulogu, ali njegovo ime nas podsjeća na vrijeme kada su se ljudska seksualnost i anatomija posmatrali kao darovi bogova. Venerin brijeg je tako ostao trajni spomenik boginji ljubavi na samom tijelu žene.

Zaključak

Od Titana koji nosi našu glavu, preko boginje duge u našim očima, do herojske slabosti u našim petama, mi smo hodajući muzej mitologije. Ovi nazivi čuvaju priče o ljudskoj prirodi, našim strahovima i vjerovanjima. Sljedeći put kada osjetite bol u vratu ili se divite boji nečijih očiju, sjetite se ovog teksta i oduševite nekoga svojim znanjem.

Reference

Inspiracija i podaci za ovaj tekst prikupljeni su iz djela 'Medical Meanings' autora Williama Haubricha, kao i iz historijskih zapisa anatoma Philipa Verheyena.