top of page
Search

"Branim se ćutanjem - ne slušam šta priča svet"


Stihovi iz naslova ovog bloga potiču iz pjesme Dženana Lončarevića "Hvala ti, suboto uveče", a dobar su uvod za današnju temu, koja će se baviti tretmanom šutnje (tzv. silent treatment). Radi se o pojmu koji je usko vezan uz međuljudske konflikte.


Tretman šutnjom


Osobi koja zaprima tretman šutnje nije prijatno. Moja prva asocijacija na ovaj fenomen jeste moja mama, koja bi pri svakoj svađi na meni primjenjivala upravo tretman šutnje. Nikad nije htjela jasno da iskomunicira problem koji ima sa mnom, već, ako bih je nečim uvrijedila, samo bi nekoliko dana odbijala da mi se obraća na bilo koji način.


Tretman šutnjom definiše se kao tihi oblik društvenog odbacivanja, koji se ispoljava kroz povlačenje, isključivanje ili emocionalno zatvaranje. Njime se označava emocionalna distanciranost koja je posljedica nekog konflikta, a ne otvoreni konflikt per se.



Tretman šutnjom osobe primjenjuju iz različitih razloga: neispunjena očekivanja, želja za kažnjavanjem druge osobe, ljutnja što osoba ne može da nam "pročita misli" i intuitivno nasluti kako se osjećamo. U drugim slučajevima, koristi se i kao tzv. "time out" metoda - kad se na neko vrijeme obustavi komunikacija sa drugom značajnom osobom, da ne bi došlo do eskaliranja konflikta. Kad se primjenjuje na ovaj način, može biti konstruktivan, ali se na njega češće referiše u kontekstu kad se koristi za kažnjavanje druge osobe.


Prisutan je u raznim tipovima odnosa, ali se najčešće manifestuje u partnerskim odnosima. Da bi neko mogao primjenjivati tretman šutnje, bitno je da postoji specifična dinamika moći u odnosu: ili se osjećamo nadmoćno u odnosu na drugu osobu, ili smo na istom nivou moći, pa tretman šutnjom neće dovesti do nekih većih posljedica po nas. Primijetićete da se tretman šutnjom teško može primijeniti na radnom mjestu ili u akademskom kontekstu - ne možemo ignorisati svoje nadređene i profesore kad se ponašaju na neadekvatan način.


Posljedice tretmana šutnje


Tretmanom šutnje se ne rješava problem u odnosu. Kako bi se i riješio ako odbijamo da pričamo sa osobom? Za adekvatno rješenje problema, neophodna je otvorena komunikacija, aktivno slušanje i efikasno ukazivanje drugoj osobi na ono što "boči" u odnosu (čuješ li, mama?)



Posljedice korištenja tretmana šutnje su brojne. Socijalno isključivanje aktivira neuralne mehanizme povezane s doživljajem fizičkog bola. Zato možemo zaključiti da nije bezrazložna tvrdnja "Boli me duša", poslije teške svađe. Tretman šutnjom smanjuje psihološko blagostanje, izazive osjećanja odbacivanja i povrijeđenosti i povećava razdor u interpersonalnom odnosu.


Odbacivanje od drugih, makar bilo i kratkotrajno, ugrožava ljudske potrebe za pripadanjem, samopoštovanjem i bliskošću. Tretman šutnjom dovodi se u vezu sa povlačenjem ljubavi, na šta smo mi ljudi jako osjetljivi. Javljaju se osjećanja usamljenosti i tuge, a dugotrajna izloženost tretmanu šutnje dovodi do osjećaja bespomoćnosti. S razlogom je jedna od najtežih kazni u zatvoru stavljanje u samicu, bez mogućnosti ikakvog kontakta sa drugim ljudima,


Tretman šutnjom iz perspektive osobe koja ga primjenjuje


Već smo vidjeli da je tretman šutnjom jako neprijatan za osobu koja ga prima. Ali šta je sa osobama koje ga primjenjuju, da li one imaju nekakve benefite od toga? Istraživanja kažu da neki benefiti postoje. Među njima su:

  1. osoba koja primjenjuje tretman šutnje ima priliku da iskaže svoje nezadovoljstvo, bez da mora direktno da kaže šta joj smeta;

  2. drugu osobu, prema kojoj je tretman šutnje usmjeren, stavlja u vrlo neprijatan položaj. Ona će pokušati da se iz tog neprijatnog položaja iskobelja tako što će tražiti da se tretman šutnje završi i promijeniće svoje ponašanje, a možda se i izviniti.


Može se zaključiti da se radi o emocionalnoj ucjeni i manipulaciji, ali neki ljudi je svejedno koriste.



Iz gorenavedenog da se zaključiti da tretman šutnjom nije poželjan način rješenja problema u nekom odnosu. Njime se zapravo ništa i ne rješava i češće se koristi kao vid kažnjavanja druge osobe. Zato nemojmo biti ono što anglosaksonci nazivaju "petty", već se trudimo da otvoreno komuniciramo i asertivno izrazimo šta nam smeta u odnosu. Nije lako, znam, nikada ni neće biti lako, ali trebamo imati u vidu da li nam je važnije sačuvati odnos, ili da se osjećamo nadmoćnim u odnosu na osobu preko puta.







Comments

bottom of page