"Nađe krpa zakrpu": Kako biramo zanimanje?

Jelena Bačić
Jan 20
4 min read

Način na koji ljudi biraju zanimanje dugo interesuje naučnike i istraživače iz polja psihologije. Veliki je broj faktora koji djeluju na odluku o tome čime ćemo se baviti u budućnosti, a neki od tih faktora uopšte nisu voljni (kao što je npr. borba za egzistenciju). U ovom blogu neću se osvrtati na te faktore, već ću pažnju posvetiti osobinama ličnosti kao prediktorima odabira zanimanja, budući da istraživanja sugerišu da su osobine ličnosti najjači prediktori odabira zanimanja, pored kognitivnih sposobnosti.

Osobine ličnosti i odabir zanimanja: u kom grmu leži zec?

Jedna pravo knjiška definicija osobina ličnosti jeste da su to relativno trajne karakteristike, koje određuju ponašanje pojedinca u različitim situacijama. Ne bi se mogao tačno procijeniti broj osobina ličnosti koje se kod ljudi javljaju, jer postoje različiti modeli ličnosti, a jedan od najčešće korištenih jeste model Velikih pet. Jasnoće radi, kratko ću opisati osobine koje pripadaju ovom modelu.

Otvorenost za nova iskustva (odnosi se na maštovitost, radoznalost i spremnost na nove ideje).
Savjesnost (podrazumijeva organizovanost, posvećenost obavezama i odgovornost).
Ekstraverzija (misli se na društvenost, ljubaznost i nivo energije u odnosu sa drugim ljudima).
Prijatnost/saradljivost (podrazumijeva empatiju, sklonost saradnji u odnosu sa drugim ljudima).
Neuroticizam (odnosi se na stepen emocionalne reaktivnosti, način nošenja sa neprijatnim emocijama i dr.).

Osobine ličnosti iz ovog modela najčešće su se dovodile u vezu sa odabirom zanimanja. Ekstraverzija i druželjubivost najčešće su dovođeni u vezu sa odabirom nastavničkih profesija, a isto tako i prijatnost. Ovaj podatak ne iznenađuje, ako uzmemo u obzir da su nastavnici u stalnom kontaktu kako sa djecom, tako i sa roditeljima i kolegama, Niži stepen neuroticizma, tj. bolja emocionalna regulacija, takođe se pokazuje značajnom u odabiru nastavničke profesije (što je vrlo važno, priznaćete, kad grupa djece krene da viče u isto vrijeme).

Zanimljiv podatak je da postoji razlika u stepenu izraženosti ekstraverzije i introverzije među studentima istih oblasti, ali koji se specijalizuju (ili ne) za nastavnički smjer. Preciznije govoreći, studenti koji planiraju da se bave nastavničkom profesijom imaju veći skor na skalama ekstraverzije, u poređenju sa studentima koji ne planiraju da se bave nastavničkom profesijom.

Bolja emocionalna regulacija pokazuje se značajnom i u odabiru medicinske profesije, i to naročito za rad u oblastima gdje je potrebno brzo reagovanje i gdje postoji visok nivo profesionalnog stresa, kao što su službe hitne medicinske pomoći. Uzmimo za primjer da ste osoba koja (kao ja) ima reakciju gađenja na krv. Da li biste u tom slučaju bili dobar ljekar ili medicinski radnik? Vjerovatno ne, zbog čega i ja lično nikad nisam imala želju za bavljenjem medicinom.

Otvorenost za nova iskustva dovodi se u vezu sa odabirom zanimanja koje pripadaju prirodnim naukama, ili tzv. STEM oblastima. Drugim riječima, osobe koje su radoznale i sklonije apstraktnom razmišljanju, pokazuju veće interesovanje za STEM oblasti, ali ne samo za njih. Psihoterapeuti takođe treba da imaju visok stepen otvorenosti za nova iskustva, jer se u svom radu susreću sa različitim životnim pričama svojih klijenata. Jedno istraživanje pokazalo je da ljudi sa nižim stepenom otvorenosti za nova iskustva češće biraju da se bave "sigurnijim" oblastima poput ekonomije.

Zanimljivo je osvrnuti se na to koji su prediktori odabira zanimanja u IT/IS oblastima. Često se misli, da je zbog prirode posla (rad sa podacima, umjesto sa ljudima) ovaj posao idealan za ljude koji su skloni introverziji i povlačenju. Ovo zaista jeste slučaj za zanimanja kao što su data scientist, poslove u oblasti IT sigurnosti i sl. Međutim, za poslove poput IT projekt menadžera, kao i profesije u oblasti marketinga, visok stepen ekstraverzije je neophodan atribut.

Ovdje ću ubaciti i jedno subjektivno iskustvo. Ja kao psiholog po struci, a na radnom mjestu projekt menadžera, moram svakodnevno da budem u kontaktu sa drugim ljudima. Svakodnevno sam u različitom tipu interakcije sa različitim grupama ljudi. Vjerujem da svoj posao obavljam dobro. Sa druge strane, od kako znam za sebe, smatram se introvertom, socijalno povučenijom osobom. Možda za obavljanje posla koji podrazumijeva kontakt sa drugim ljudima nije neophodno imati osobinu ekstraverzije (kao relativno trajnu karakteristiku) per se, već dobro razvijene socijalne vještine (koje se mogu naučiti). Šta vi mislite, dragi čitaoci? Ostavljam vam pitanje za razmišljanje. :)

Savjesnost se više dovodi u kontekst sa uspjehom i performansama na poslu, nego što je to slučaj sa odabirom zanimanja per se. Odgovornost, uvremenjenost i trud u obavljanju radnih zadataka trebalo bi da rezultiraju i većom uspješnošću na poslu bilo koje vrste.

Značaj odabira ispravne profesije

Usklađenost odabira profesije sa osobinama ličnosti i ličnim preferencijama direktno je povezana sa zadovoljstvom poslom i većom efikasnošću. Ljudi su sretniji kad se bave nečim do čega im je stalo i što se poklapa sa njihovim vrijednostima. Smanjuje se mogućnost fluktuacije, tj. promjene radnog mjesta.

Neki autori sugerišu da osobine ličnosti imaju ulogu kada je riječ o preferenciji ka određenoj oblasti, dok, kad je riječ o odabiru zanimanja, veću ulogu igraju doživljaj vlastite samoefikasnosti, kognitivne sposobnosti, ranija iskustva sa datim domenom, i sl.

Kada se pitamo kako odabrati profesiju, ulogu imaju škole, koje mogu obezbijediti profesionalno usmjeravanje učenika u saradnji sa školskim psihologom. Vjerujem da se i na zavodima za zapošljavanje pruža neki vid karijernog usmjeravanja, prije nego što se dobije naredno zaposlenje. Takođe, kao resurs koji se može konsultovati stoji Plavi telefon ili neki od centara za mentalno zdravlje.

Završavam ovaj blog mudrim stihovima u izvedbi Tijane Dapčević: