top of page
Search

Paradoks pohvale: kad ona postaje štetna?

Vjerujem da se dosta vas začudilo kada je pročitalo ovaj naslov. Pohvala i štetno u istoj rečenici, kako je to moguće? Ipak, postoje varijacije u načinima na koji nekom dajemo pohvalu, a koji mogu biti manje ili više korisne. Zato sam se danas odlučila da pišem o tzv. paradoksu pohvale i načinima na koji se isti manifestuje. (Opet neko filozofiranje i taj psihološki stav da sve može, ali ne mora da znači, zar ne?)


Pohvala ličnosti ili pohvala ponašanja?


Pohvalu definišemo kao povratnu informaciju o dobrom učinku, koja može povećati osjećaj kompetentnosti pojedinca i motivisati novo učenje. Možemo je dobiti od različitih ljudi iz našeg okruženja, a obično su roditelji prve osobe od kojih dobijamo kako pohvalu, tako i kritiku.


Pozitivni efekti davanja pohvala djeci dobro su dokumentovani u literaturi. Pokazano je da davanje pohvala povećava motivaciju, trud, djeluje pozitivno na samopouzdanje i samopoštovanje, utiče na pozitivno viđenje sebe i vlastitih sposobnosti i dr. Međutim, određen broj naučnika usmjerio se na ispitivanje načina na koji se pohvale daju i njihovih efekata, pa hajde da vidimo kad to pohvala postaje štetna za osobu koja je prima.


Jedna od prvih situacija kad pohvala može biti štetna jeste kad hvalimo ličnost, umjesto manifestovanog ponašanja. Primjera radi, kad se djetetu kaže Kako si ti pametno dijete, umjesto Dopada mi se kako si riješio taj zadatak. istraživači sugerišu da se time kod djeteta razvija veće oslanjanje na svoje sposobnosti, nego na pristup zadatku. Zašto je to loše? Pa zato što svoje sposobnosti (koje su mahom urođene) ne možemo mijenjati ili povećavati, dok pristup i strategiju u izradi zadatka uvijek možemo mijenjati i prilagoditi. Sugeriše se da oslanjanje na strategije rješenja problema povećava osjećaj kontrolabilnosti kod djece, veću adaptabilnost u situacijama stresa i frustracije, za razliku od oslanjanja isključivo na sposobnosti. Pohvala ličnosti, kako istraživači sugerišu, može navesti osobu da pomisli da je pametna (kad je u pitanju uspjeh), kao i da pomisli da je glupa (ako je u pitanju neuspjeh).


Važnu ulogu igra i percipirana iskrenost pohvale, kao i za koji se postupak ona daje. Ukoliko se hvale neki trivijalni postupci, koje je dijete već odavno savladalo, pohvala će biti percipirana kao povlađivanje i neće imati motivacioni učinak. Primjer takve pohvale bi bio kada bismo djetetu školskog uzrasta (ili odrasloj osobi) rekli: Sklonio/la si tanjir sa stola poslije jela, bravo! Kako si pametan/a! (Pospremanje za sobom poslije jela je nešto što se u većini slučajeva očekuje i podrazumijeva, te pohvale ovakvog tipa često nemaju većeg uticaja na ponašanje ili samopouzdanje pojedinca).



Pohvale usmjerene na unutrašnje procese, umjesto na poređenje sa drugima, pokazuju se efikasnijim. Primjera radi, ukoliko osobi kažemo Vidi se da si zaista uživao u ovom projektu, umjesto Odradio si taj zadatak bolje od svih ostalih ima veći motivacijski učinak na ljude. Razlog je djelimičan taj što u prvoj izjavi percipiramo veći procenat iskrenosti, kao i taj što ona podstiče veću angažovanost, unutrašnji osjećaj zadovoljstva. Potreba da budemo bolji od drugih može nas kratkoročno motivisati na rad, ali dugoročno nije efikasna.


Neki su se autori zapitali: kako davanje pohvala djeluje na osobu koja ih daje? Postoji li razlika u odnosu na to da li osoba nekom daje pohvale usmjerene na ličnost, ili na trud? Rezultati istraživanja sugerišu da davanje pohvala usmjerenih na sposobnosti i ličnost djeluje negativno i na davaoca pohvale, na način da smanjuje stepen razvojnog mindseta, a podstiče fiksni mindset. Drugim riječima, ukoliko nekog hvalimo na osnovu njihovih sposobnosti, veća je vjerovatnoća da ćemo sami početi vjerovati da su njihovi dometi fiksni, te da promjena truda ili strategije u radu neće puno doprinijeti povećanju performansi. Osim toga, davanje pohvala isključivo usmjerenih na sposobnosti smanjuje procenat prijatnih emocija (poput ponosa) kod osoba koje daju pohvalu.


Glad za pohvalama


I zauvijek sam ostao gladan ljubavi i pažnje: niko me u životu nije mogao iznenaditi grubošću i uvijek sam je očekivao, a svako me mogao pridobiti, pa i prevariti pitomošću, nježnošću, prijateljstvom, pa i kad bih se prevario, opet sam uvijek bio spreman da naletim na isti mamac. (Meša Selimović)

Pohvale (uglavnom) čine da se osjećamo dobro. Služe nam kao evaluacija našeg prethodnog ponašanja, te kao strategija za planiranje našeg djelovanja u budućnosti. U srži svakog ljudskog bića stoji potreba da dobijemo uvjerenje o vlastitoj vrijednosti, a pohvale nam to pružaju. Neuspjeh i kritika se percipiraju kao prijetnje doživljaju vlastite vrijednosti.


Ukoliko su formulisane na adekvatan način, daće nam podstrek i motivisati nas. S druge strane, ukoliko pohvale dobijamo i za manje važne stvari, u koje nismo uložili mnogo truda, postoji opasnost da nam pohvala postane jedini motivator, tj, da postanemo ekstrinzično motivisani. Zato, "polako s' hvaljenje"!



Comments

bottom of page