"Odradiću to sutra" i ostale laži koje sebi govorimo

"Sve što možeš da uradiš danas, ti ostavi za sutra, jer sutra možda neće trebati", glasi jedan mudar životni moto, kojeg sam čula od jednog poslovnog partnera. Jezikom psihologije, pojavu voljnog odgađanja obaveza, uprkos očekivanju da će to odlaganje dovesti do nepovoljnijeg ishoda, nazivamo prokrastinacijom. Ključna karakteristika prokrastinacije jeste to što je osoba svjesna da će odgađanje obaveza dovesti do nepovoljnijeg ishoda kasnije, ali bez obzira nastavlja sa tim.

Zašto odlažemo obaveze?

Prokrastinacija se javlja u različitim oblastima ljudskog djelovanja, poput zdravlja, finansija i međuljudskih odnosa, ali je najčešće proučavana u kontekstu radnog i akademskog života. Radi se o jednom paradoksu ponašanja, koji se ne može objasniti nedostatkom znanja ili neinformisanošću, jer ljudi svjesno biraju ponašanja za koja znaju da nisu u njihovom dugoročnom interesu.

Jedna od centralnih pretpostavki u proučavanju prokrastinacije jeste da ljudi izbjegavaju one zadatke koje doživljavaju kao neugodne, teške ili na neki način prijeteće. Zadaci koji izazivaju dosadu, frustraciju ili anksioznost imaju veću vjerovatnoću da budu odloženi. čak i kad su objektivno važni.

Odgađanje obaveza ljudima donosi privremeno olakšanje. Izbjegavanjem teških ili neprijatnih zadataka, pojedinac trenutno smanjuje nelagodu ili anksioznost. Zanimljiv podatak je i to da na prokrastinaciju ima uticaj viđenje vlastitog selfa. Naime, istraživanja sugerišu da prokrastinatori imaju tendenciju da buduće ja doživljavaju kao psihološki udaljeno, gotovo kao drugu osobu. Ova distanca omogućava sadašnjem ja da prebaci teret obaveza i posljedica na buduće ja, čime se olakšava odluka o odgađanju. Jednostavnim jezikom rečeno: vjerujemo da će nam se u budućnosti dati odraditi zadatak/obaveza koju trenutno smatramo nesnosnom.

Nisu nužno karakteristike zadatka te koje dovode do prokrastinacije. Sekundarni izvori stresa, poput finansijskih briga, zdravstvenih problema, porodičnih obaveza ili globalnih kriza, mogu smanjiti kapacitet osobe za suočavanje s izazovima, što naknadno čini podnošljive zadatke subjektivno zahtjevnim.

Posljedice prokrastinacije po mentalno zdravlje

Iako odlaganje obaveza može na prvu djelovati olakšavajuće, dugoročno doprinosi pogoršanju mentalnog zdravlja pojedinca. Prvenstveno se to vidi po povećanju hormona stresa, onda kad se osoba suoči sa obavezama koje je odgodila. Povećan nivo hormona stresa dovodi i do javljanja simptoma bolesti. Pored toga, osoba lošije procjenjuje subjektivno zdravlje, te ima slabiji kvalitet sna. U ponašajnom smislu, prokrastinacija je povezana sa slabijim radnim i akademskim učinkom, jer odgađanje obaveza posljedično može dovesti do zbrzavanja istih, kad dođe vrijeme da se istima posvetimo.

Kako se izboriti?

Iako je prokrastinacija u literaturi široko proučavana, malo je tekstova koji su se posvetili konkretnim tehnikama borbe sa istom. Glavne stvari koje se u literaturi spominju uključuju podjelu zadataka na manje dijelove. Primjera radi, pisanje diplomskog rada je nešto što je većini nas vrlo neprijatna aktivnost i često je odlažemo. Ako taj zadatak podijelimo na način da kažemo danas ću se posvetiti pretrazi literature, sutra ću pisati uvodni dio rada, prekosutra neki drugi dio - veća je vjerovatnoća da ćemo taj zadatak lakše podnijeti i da će nam biti manje averzivan.

Veliku ulogu u cijeloj priči igra samosvijest. Bitno je znati za šta nam je neki zadatak važan, kao i biti svjestan posljedica do kojih može doći, ako se dati zadatak ne ispuni. Važno je poznavati i samog sebe. Npr ja znam da sam osoba koja nikako ne funkcioniše dobro pod stresom i pod vremenskim pritiskom. Ukoliko bih puno zadataka ostavljala za kasnije, znam da bi mi to naknadno stvorilo mnogo pritiska, te volim da sebi olakšam život onoliko koliko je to moguće. Svjesna sam da ovo ne mora da radi za svakog, zato ću ovaj blog završiti riječima: svako neka radi po svojoj mjeri.

Reference

1. Eckert, M., Ebert, D. D., Lehr, D., Sieland, B., & Berking, M. (2016). Overcome procrastination: Enhancing emotion regulation skills reduce procrastination. Learning and Individual Differences, 52, 10–18. https://doi.org/10.1016/j.lindif.2016.10.001

2. Sirois, F. M., & Pychyl, T. A. (2013). Procrastination and the priority of short-term mood regulation: Consequences for future self. Social and Personality Psychology Compass, 7(2), 115–127. https://doi.org/10.1111/spc3.12011

3. Sirois, F. M. (2023). Procrastination and stress: A conceptual review of why context matters. International Journal of Environmental Research and Public Health, 20(6), 1–15. https://doi.org/10.3390/ijerph20065031

4. Steel, P. (2007). The nature of procrastination: A meta-analytic and theoretical review of quintessential self-regulatory failure. Psychological Bulletin, 133(1), 65–94. https://doi.org/10.1037/0033-2909.133.1.65

---