Iako naslov zvuči humoristično, tema kojom ćemo se danas baviti vrlo je ozbiljna, a odnosi se na adverzivna iskustva i ranu razvojnu traumu. U pitanju je tema koja je meni bila jedna od najznačajnijih na studijama, pa hajde da se pobliže upoznamo sa njom i pričamo o tzv. teškim temama.
Šta su adverzivna iskustva iz djetinjstva?
Pažnju vam vjerovatno privlači sama riječ. Pojmom adverzivna iskustva iz djetinjstva (eng. adverse childhood experiences - ACEs) označavaju se potencijalno traumatični događaji, nepovoljna iskustva doživljena u ranom periodu razvoja jedinke, a imaju dugoročno negativno dejstvo na psihofizičko zdravlje pojedinca. U pitanju su razne vrste zanemarivanja (fizičko, emocionalno), zlostavljanja (fizičko, emocionalno, seksualno), kao i problematične porodične dinamike (boravak člana porodice u zatvoru, alkoholizam u porodici i dr.). Kreiran je i upitnik kojim se registruje prisustvo i doživljenost adverzivnih iskustava, možete ga ispuniti za sebe (Upitnik je na engleskom, nalazi se na stranama 6 i 7 ovog dokumenta).
U pitanju su obično ponavljajući događaji koji izazivaju toksičan stres organizmu. Kažem "obično", zato što to ne mora uvijek biti slučaj. Primjera radi, samo jedan čin seksualnog nasilja ostavlja ozbiljne negativne efekte na mlad organizam. Dovoljan je samo jedan ovakav čin da se za nekog kaže kako je doživio ranu razvojnu traumu. Sa druge strane, fizičko kažnjavanje je pojava koju mnogi ne smatraju štetnom, ali njeno učestalo korištenje predstavlja vid adverzivnog iskustva.
Adverzivna iskustva iz djetinjstva proučavana su od kasnih devedesetih godina 20. vijeka i to u studiji koja se bavila tretiranjem problema prekomjerne gojaznosti. Naime, utvrdilo se da je među ljudima koji su pohađali program liječenja postojao visok procenat onih koji su bili seksualno zlostavljani. Dodatno, oni koji su brzo vratili tjelesnu težinu i nisu uspjeli da iznesu program do kraja imali su veći stepen doživljenih traumatskih iskustava i izjašnjavali su se kako ih gojaznost "štiti od povrede i nanošenja boli".
Pored studija koje su se bavile ovom tematikom, bitno je naglasiti da je u pitanju oblast koju nije baš lako proučavati. Vrlo često ljudi nisu svjesni da je nešto što su doživjeli adverzivno iskustvo. (Primjera radi, u mnogim kulturama prisutno je normalizovanje i odobravanje korištenja fizičke kazne u odgoju djece, a fizička kazna spada u adverzivna iskustva). Istraživanja pokazuju da i na BiH prostorima postoji visok stepen normalizacije ponašanja kao što su odbacivanje djeteta, emocionalno zanemarivanje i dr. Osim toga, ako uzmemo u obzir da je veliki procenat adverzivnih iskustava doživljen od strane roditelja ili druge bliske odrasle osobe, kod ljudi postoji i otpor u prihvatanju činjenice da im je neko blizak nanio bol.
Kako toksični stres djeluje na organizam?
Rekli smo već da adverzivna iskustva izazivaju toksičan, hronični stres. Kako ova vrsta stresa djeluje na organizam? Da bismo ovo mogli odgovoriti, potrebno je da konsultujemo neuroendokrinologiju.
Kad smo u situaciji stresa, pobuđuje se naš simpatički nervni sistem. U našem organizmu se luči kortizol i naše tijelo se priprema na reakciju borbe i(li) bježanja. U situaciji adaptivnog stresa, ovakvi sistemi nam omogućavaju da preživimo, a kad stresna situacija prođe, naše tijelo dobija vrijeme da se oporavi i rad hormona se dovede u red.
Međutim, u situaciji hroničnog stresa, naš simpatički sistem je sve vrijeme pobuđen. Ako doživljavamo nasilje u porodici ili neko drugo adverzivno iskustvo, stalno nam se luči kortizol, konstantno nam je tijelo napregnuto, a vrlo često nismo u mogućnosti da izađemo iz adverzivne situacije. Ovo dovodi do toga da se resursi našeg organizma troše, slabi nam imuni sistem, a podstiču se upalni procesi u organizmu, što sve kasnije dovodi do psihosomatskih oboljenja. Zanimljivo je da se u velikom procentu slučajeva tretira neki medicinski problem, bez zalaženja u ličnu istoriju pojedinca, a upravo su dugotrajna traumatska iskustva odgovorna za značajan dio zdravstvenih problema, Važnost ove veze naglašava i dr Gabor Mate u svojim knjigama i podkastima.
Posljedice adverzivnih iskustava na pojedinca
Pored problema sa fizičkim zdravljem, kao što je podsticanje upalnih procesa u organizmu, adverzivna iskustva iz djetinjstva ostavljaju posljedice i na socijalnom, kognitivnom i emocionalnom planu. Kao način borbe sa bolom, osoba može posegnuti za alkoholom, psihoaktivnim supstancama, prekomjernom upotrebom hrane, što dovodi do stvaranja različitih vrsta zavisnosti. Istraživanja sugerišu da osobe sa doživljenim adverzivnim iskustvima češće napuštaju školovanje, što doprinosi i slabijem socioekonomskom statusu. Ukoliko se doživljena traumatska iskustva ne tretiraju i ne liječe, može doći i do depresije, anksioznosti, te pokušaja suicida.
U tretmanu adverzivnih iskustava najprije je potrebno osvijestiti ono što nam se desilo, kognitivno prihvatiti da je nešto što smo doživjeli vid zlostavljanja i(li) zanemarivanja. Psihoterapija je nezaobilazan korak, najprije u stabilizaciji osobe (ako je došlo do pokušaja suicida), a zatim i na preradi bolnih iskustava. Ne postoji kraći put, niti prečica.
Moj profesor sa fakulteta je volio reći da je psihoterapija obavezna, ali nije dovoljna i da je neophodan trening snage. Paralelno kako (na psihoterapiji) jačamo naše kognitivne i emocionalne resurse u borbi sa ranom traumom, tako moramo da jačamo i vlastito tijelo (u teretani). Na jednom predavanju je rekao sljedeće (parafraziram): Neophodno je da znamo da se sa nečim možemo i fizički izboriti. Vama ako stave teg od 20 kila na prsa, vi imate dvije opcije: ili da ga dignete i odvajate od tijela, ili da ga pustite da vas zdrobi. Kad ga uspijete dići, vidite da se možete izboriti sa adverzivnom situacijom. Ovakav vid vježbe stvara nove neuronske veze, koje pomažu u borbi sa traumom."
Nismo krivi za ono što smo doživjeli, ali jesmo odgovorni za vlastitu dobrobit i za to šta ćemo uraditi sa tim što se desilo. Kao odličan izvor informacija o različitim temama iz oblasti problematične porodične dinamike i načinima na koji to utiče na naš svakodnevni život predlažem video klipove Patricka Teahana.
Do neba sam zahvalna mom profesoru Siniši Subotiću, koji me je prvi detaljno upoznao sa ovom temom. Hvala ti za sve, I owe you so much! ❤️
Reference
Ako ti je ovaj članak bio interesantan, klikni ispod i pogledaj moje ostale članke!
Opmerkingen