Autofagija: mit ili istina?
- Eldin Osmanović

- Nov 16, 2025
- 5 min read
Updated: Nov 19, 2025

Da li ste znali da je svjetski rekord bez hrane 90 dana?
Haha, šalim se naravno. Zapravo je, ni manje ni više nego 382 dana. To je uradio Angus Barbieri, koji se sa svojih 27 godina upustio u ovaj „eksperiment“.
Naime, on je za ovaj period izgubio preko 125 kilograma, a na početku svog nevjerovatnog puta bio je težak čak 207 kg. Doktori su mu 1965. godine predložili kratki post kako bi se izborio sa svojom prekomjernom težinom. Međutim to je na kraju rezultiralo svjetskim rekordom. Naravno, cijeli njegov proces je bio pod velikom lupom doktora, koji su mu davali multivitamine kao i važne elektrolite.
Šta se dešavalo u njegovom tijelu u toku tih godinu dana? Koji su se procesi javili u periodu gladovanja? Upravo je to glavna tema o kojoj ćemo danas pričati.
Otkriće autofagije
Fenomen je opisao japanski naučnik Yoshinori Ohsumi, koji je 2016. godine dobio Nobelovu nagradu upravo za istraživanje mehanizama autofagije.
Iako je Ohsumi dobio Nobelovu nagradu, nije bio prvi koji je to istraživao. U zvaničnom časopisu od strane Instituta za dodjelu Nobelove nagrade, navodi se da je Christian de Duve prvi oformio izraz autofagija. De Duve, otac autofagije, je 1963. godine skovao termin "autofagija" kako bi opisao vakuole s jednom ili dvije membrane koje sadrže citoplazmatske komponente, a koje su uočene pomoću elektronske mikroskopije.
De Duve je takođe dobio Nobelovu nagradu za otkriće lizozoma i peroksizoma 1974. godine. Možemo reći da je njegovo istraživanje bilo ključno za eksperimente koje će uraditi Ohsumi godinama poslije.
Ohsumi je prvi razvio eksperimentalni model na kvascu kojim se sama autofagija može pratiti. Dokazao je da autofagija kod kvasca funkcioniše slično kao kod sisara. Njegov tim je pomoću elektronske mikroskopije i genetskih testova identifikovao ključne gene za autofagiju (ATG geni), uključujući ATG1, koji je neophodan za pokretanje autofagije.
De Duve je vidio da postoji proces, ali je Ohsumi bio taj koji je objasnio sve korake tog procesa, od početka do kraja.
Kako možemo definisati autofagiju?
Autofagija je prirodni proces recikliranja unutar naših ćelija, način na koji tijelo uklanja oštećene, nepotrebne ili stare dijelove ćelije i pretvara ih u energiju ili gradivni materijal za nove strukture. Sama riječ autofagija u prevodu sa grčkog jezika znači samojedenje. Tijelo samo sebe jede kako bi preživjelo. Nevjerovatno, zar ne?
Mehanizam autofagije
Autofagija je složen proces i nije bez razloga za otkriće koraka tog procesa dodijeljena Nobelova nagrada. Najbolji način da je opišemo jeste da je uporedimo sa komunalnom službom. Ja bih dodao sa specifičnim radnim vremenom, objasnit ću kasnije i zašto.
Zamislimo ćeliju kao mali grad. U njemu postoje fabrike (mitohondrije), skladišta (vakuole), transportni putevi (mikrotubuli). Kada se neki dio ošteti, ćelija ga “označi” i uvede u mjehur zvan autofagozom (kamion za skupljanje otpada). Taj mjehur se zatim spaja s lizozomom (mašina koja reciklira), gdje se sadržaj razlaže na osnovne molekule: aminokiseline, masne kiseline i šećere. Zatim se te molekule ponovo koriste za izgradnju novih, zdravih struktura.
U člancima našeg govornog područja, uglavnom se zaobilazi mehanizam autofagije. Vjerovatno radi njegove složenosti i radi toga što je potrebno određeno znanje iz medicine da bi se mogao razumjeti na pravi način. Bez obzira na to, odlučio sam da ga opišem, sa ciljem da ga svi mogu razumjeti. Zato, ne preskačite sljedeći dio jer ćete propustiti najzanimljiviji dio filma o autofagiji.
Faze autofagije
Autofagija ima nekoliko faza:
Inicijacija (početna faza)
Kada ćelija osjeti stres npr. gladovanje, oksidativni stres, hipoksiju (nedostatak kisika), oštećenje mitohondrija, aktivira se ULK1 kompleks, kinaza koja dodaje fosforilnu grupu određenom proteinu i tako ga aktivira.
Npr. ako je automobil protein kojeg treba aktivirati, a vi ste vozač (kinaza), vi ćete pomoću ključa (fosforilne grupe) upaliti (aktivirati) automobil. Bez prethodne fosforilacije protein nikada neće postati aktivan.
Aktivacija ULK1 označava početak autofagije.
Upalili smo automobil, ali se postavlja pitanje, šta je automobil, kakav je to protein?
Nukleacija (formiranje fagofora)
Aktivirani ULK1 kompleks aktivira i regrutuje PI3K kompleks klase III. Da ne bismo otišli previše u širinu i u dubinu, ovaj kompleks se sastoji iz niza proteina koji imaju ulogu da označe ćelijske dijelove.
Započinje formiranje fagofora, membrane u obliku polumjeseca koja će okružiti materijal za razgradnju.
Ekspanzija i formiranje autofagozoma
Fagofora se širi i obavija oštećene dijelove citoplazme ili organele.
Kada se fagofora zatvori, nastaje autofagozom, dvostrukom membranom obavijen vezikulum koji sadrži „otpad“.
Fuzija sa lizozomom
Autofagozom se spaja s lizozomom, čime nastaje autolizozom.
Ovo omogućava da lizozomske hidrolazne enzime (proteaze, lipaze, nukleaze itd.) uđu i razgrade sadržaj autofagozoma.
Degradacija i reciklaža
Unutrašnji sadržaj se razgrađuje do aminokiselina, masnih kiselina, nukleotida.
Ti produkti se vraćaju u citoplazmu i ćelija ih koristi za sintezu novih molekula ili stvaranje energije.

Cijeli proces se dešavao u organizmu Angusa, momka sa početka priče. Upravo preko ovog procesa organizam je obezbijedio sve osnovne nutrijente za funkcionisanje. Kako je Angus uspio izdržati čak godinu i više bez hrane, ostaje zaista nevjerovatno postignuće ali i snažna činjenica koliko je ljudsko tijelo savršena mašinerija.
Moj lični rekord bez hrane je oko 16h, od kojih sam 8h prespavao. Koji je vaš rekord?
Kada se aktivira autofagija?
Autofagija se prirodno aktivira:
Tokom posta ili gladovanja: signali koji se javljaju u toku posta aktiviraju autofagiju, govore tijelu da nema nutrijenata izvana i da treba da se snađe. Najčešći oblik posta je 16:8, gdje se 16h ne konzumira hrana, a u prozoru od 8h može se jesti. Zato je autofagija služba sa specifičnim radnim vremenom, aktivna je kada osoba gladuje, ako se prekrši vrijeme, autofagija neće ni doći na posao.
Tokom fizičke aktivnosti: ćelije troše energiju i sam pad razine ATP u ćeliji aktivirat će autofagiju.
Kada su ćelije pod stresom: autofagija ima zaštitnu ulogu, jer reciklira one dijelove ćelije koji su pretrpjeli stres (npr. oksidativni stres)
Zašto je autofagija važna?
Autofagija ima ključnu ulogu u:
održavanju zdravlja ćelija i organa,
usporavanju procesa starenja,
zaštiti od neurodegenerativnih bolesti (Alzheimer, Parkinson),
smanjenju upale i oksidativnog stresa,
borbi protiv raka, jer pomaže uklanjanju oštećenih ćelija koje bi mogle mutirati.
Kome se autofagija ne preporučuje?
Trudnice i dojilje: autofagija kroz produženi post može smanjiti unos potrebnih nutrijenata za fetus ili dijete.
Djeca i adolescenti u rastu: tijelo im treba stalnu energiju i nutrijente za razvoj.
Osobe s poremećajima ishrane: post i restrikcija kalorija mogu pogoršati anoreksiju, bulimiju ili slične probleme.
Osobe koje su jako iscrpljene ili pothranjene: autofagija u ovim slučajevima može dodatno smanjiti energiju i mišićnu masu.
Ljudi koji koriste određene lijekove: neki lijekovi zahtijevaju redovan unos hrane i nutrijenata (npr. insulin)
Zaključak
Autofagija je nevjerovatno otkriće koje je obilježilo medicinu. Predstavlja proces u kome tijelo reciklira ćelijski otpad i pretvara isti u korisne materije koje može iskoristiti.
Otac autofagije, kako oslovljavaju De Duve-a, je prvi skovao termin kada je shvatio da tijelo „jede samo sebe“. Čak i prije nego što je Ohsumi otkrio korake cijelog procesa i objasnio ga, Angus je iskoristio sve benefite autofagije i uspio postići nevjerovatne rezultate.
Ohsumi je, zajedno sa svojim timom, otkrio gene koji su važni za autofagiju. Ovo otkriće omogućilo je dalja istraživanja koja se bave prednostima autofagije kao jednim vidom zaštite od neurodegenerativnih bolesti i nastanku kancerogenih oboljenja. Zbog toga je 2016. godine dobio Nobelovu nagradu.
Autofagija se ne preporučuje svakome, posebno ne trudnicama jer su neophodni nutrijenti za pravilan razvoj ploda, kao i osobama koje koriste određene lijekove, npr. insulin.
Važna napomena
Tekst je isključivo edukativnog karaktera kao takav ne predstavlja nikakvo uputstvo za korištenje autofagije u medicinske svrhe. Ukoliko se odlučite na takav korak, obavezno obavite konsultacije sa svojim ljekarom.
Autor: Eldin Osmanović



👏👏👏